Pregled posta

Adresa bloga: http://blog.dnevnik.hr/usvijetutajni

Marketing

na krilima davnih vjetrova...



Gledala sam neki dan film s Juliom Roberts, Eat, pray, love...
Znam da sam prije nekoliko godina uzela knjigu i iako mi se priča i poanta činila super jednostavno se nisam mogla izboriti sa stilom pisanja koji mi je bio previše monoton, razvučen, naporan...pročitala sam 20tak stranica i odustala od toga.
Film pak...ne znam, meni se svidio. Iako je dosta pljuvan okolo, iako svi kažu kako je sebična i površna žena koja s četrdesetak godina ostavlja muža i sve ostalo iza sebe i "traži" se po svijetu.
OK, postoji jedna zapreka zbog koje je daleko manje takvih...financije...luksuz je prolupati malo i otići se tražiti na Bali. To te košta barem 10k kn...ako ne i dosta više. Ne može si svatko priuštiti prolupati tako...ha...

Gledala sam tako film i mislila kako bi u sekundi pokupila stvari i napravila što i ona. I pitam se ponekad što me drži? Posao, kredit, prijatelji, mama i brat? Ne bi trebali, ne toliko da ne napravim što poželim...nisu to razlozi. Sigurnost...i izbjegavanje nesigurnih i dalekih poduhvata...e to bi mogao biti razlog. Pa ipak, doći će vrijeme...možda i jaaako skoro.

Imam tu neku ideju...uzeti fotiće, kameru, laptop i bilježnice...i jednostavno krenuti svaštariti ako treba...snimiti putopis, napisati članak, pokrenuti blog...ma, fotkati svadbe na drugom kraju svijeta ili makar konobariti. Preokrenuti sve, zaboraviti posao i glupa radna vremena, sjedenje u uredu. Može li se išta loše dogoditi? Još kad bi imala kraj sebe nekog dovoljno ludog da se niz taj vjetar otisne samnom?

Kaže kolegica iz srednje...moraš dobro pročešljati da nađeš onog pravog...ona je to izrekla u kontekstu imanja djeteta sa nekime. Da, teško je naći nekog s kim si spreman na takvo što...ili s druge strane na ovakvu pustolovinu u nepoznatom smjeru...
Znam jednog tko bi to možda...nekad, mlađi i luđi i napravio...sad...ne vjerujem...ali se pomalo nadam...uz nekog kome vjerujem nema toga čemu se ne bih prepustila...

zato, vjetrovi neka pušu...a ti neki pradavni, moji, iskreni i ludi snovi....o slobodi i putovanjima...snovi od kojih se ježi koža...neka napokon zažive...kako god...


Post je objavljen 15.06.2017. u 09:31 sati.