Pregled posta

Adresa bloga: http://blog.dnevnik.hr/ljubavjejednostavnoljubav

Marketing

Priča iz čekaonice



Živjeti zajedno dugi niz godina znači zajedno biti, zajedno dijeliti lijepo i manje lijepo. U tom zajedništvu i dijeljenju naučimo se govoru bez suvišnih riječi. Poznajemo svaki izraz na licu, svaki pokret i svaki pogled.
Jedan od druga izvučemo ono najbolje ali i ono najgore. Naučimo se razumijevanju i toleranciji. Naučimo se biti i postojati kao jedno.
****
U čekaonicama puno toga vidimo , puno toga čujemo i naučimo. Preko puta sjedio je stariji par. Držali su se za ruke. Baš su bili simpatični. Nasmiješila sam im se.
-Što mislite gospođo, pitao je gospodin , koliko godina imamo?
-Stvarno ne bih znala.Teško je vama godine odrediti. Vitalni ste , nasmijani . Po meni godine i nisu tako važne.
- Ja imam osamdeset i dvije a moja žena osamdeset. U braku smo pedeset i dvije godine. A vi, pitao je gospodin, koliko ste vi godina u braku?
-Trideset i osam.
Vidjela sam kako ga gospođa gurka rukom . Vjerojatno je znala ono što će on meni pričati.
-I....jeste li se ponekad svih tih godina svađali?
-Više nego ponekad..
Nasmijali su odobravajući ono što sam rekla.

-Tako i treba, nastavio je gospodin. I mi smo se i te kako svađali. Na početku braka bile su to svađe zbog ljubomore, zbog svih obaveza kojima smo se učili.
Frcale su iskre na sve strane dok smo se svađali , ali bogme i dok smo se mirili. U mladosti naglost i impulzivnost liječi strast. A onda, kako su godine išle , tako su i razlozi za svađu bili drugačiji. Moja ženica(prebacio je ruku preko njenog ramena), bila je jako ljubomorna.
Gospođa ga je samo pogledala.
-Znam , znam, nastavio je gospodin. Imala je i razloga. Znate , uvijek sam bio fakin. Volim svoju ženu, ali sam uvijek volio pogledati i duge žene. Samo pogledati, naglasio je.

- Sada ću vam reći jednu istinu, prekinula je gospođa njegov monolog. Znate, moj muž bi vam sada mogao pričati cijeli dan o umijeću zajedničkog života. Ono što ću vam sada reći, vrlo vjerovatno ste i vi do sada nešto od ovoga naučili.

Da bi zaboravili nesuglasice , da bi mogli dalje živjeti i funkcionirati, prvo se naučimo selektivnom pamćenju. Pamtimo i razgovaramo kao da se ono loše nije ni dogodilo.

Kada smo bili u braku otprilike toliko koliko ste vi sada, polako smo uveli pojam senilnosti. Ne mogu reći da je nije bilo, ali je dobro poslužila u izbjegavanju novih svađa ili kojekakvih predbacivanja. Ništa ne košta, ne boli, a daje dobre rezultate....zaboravila sam, senilna sam ili senilni smo.

Ono na što imamo pravo u našim godinama spomenuti , kao izliku i opravdanje sada, je djelomična demencija. Znate , to vam izgleda ovako...kada dođemo doma reći ću mu da je bio naporan i dosadan. Da je gnjavio ljude svojim bedastoćama. On će me začuđeno pogledati i pitati...koga , kada i gdje. Da nije dementan, odaje ga osmijeh.
****
Sestra ih je pozvala u ambulantu.

Tko zna čemu bi me oni još poučili? Ne samo mene. I drugi ljudi su sa zanimanjem slušali izlaganje simpatičnog dvojca.
Za svoje godine vitalni, bistri, druželjubivi. Simpatični i nenametljivi. Djelovali su skladno. Čak je i odjeća bila usklađena.

Svako životno učenje ima pouku. Tako i njihovo.



Post je objavljen 13.06.2017. u 21:54 sati.