Pregled posta

Adresa bloga: http://blog.dnevnik.hr/vajrapani

Marketing

I mjesec i sunce

... Tsewang Lhamo je tijekom trudnoće iskusila mnoge povoljne znakove. U noći začeća sanjala je da ide po vodu na izvor. Kad se sagnula da zagrabi vodu ugledala je peterostruku vadžru koja se spustila uspravno da dlan njene ruke. Imala je osjećaj da se radi o nečem izuzetno dragocjenom i da to treba čuvati sa velikom skrbi, zato ju je položila nježno u svoju bluzu. Neke druge noći u snu je rukama skinula mjesec i sunce i prinijela ih grudima i tako držala dok se nisu rastvorili u njezino tijelo. Usnula je nekom drugom prilikom i san u kojem ju je posjetilo mnogo lama iz tradicija Gelug i Nyingma i oni su joj dali blagoslove i opunomoćenja. Također sanjala je da je mnogo ljudi posjetilo je kod kuće, iskazivalo joj veliko štovanje i položili je na visoki tron.
Otac, Tashi Tenzin, je također usnuo mnoge povoljne snove, vidio je sunce i mjesec okružene planetima i zvijezdama kako se pojavljuju istovremeno na nebu, a okruživala ih je velika duga. Iznenada mjesec je pao s neba u krilo njegove supruge i istopio se u njen trbuh.
Mnogo se prirodno znamenje manifestiralo tijekom trudnoće. Izgledalo je kao da duge okružuju kući skoro čitavo vrijeme, cvijeće je cvjetalo posvuda. Mnoge povoljne ptice i druge životinje su se pojavljivale kad god je netko dolazio ili odlazio iz kuće.
Zbog tih i ostalih znakova svi su znali da se začeto posebno dijete.

Kad je dan rođenja stigao majka je porodila dječaka skoro bez boli i neugode. U trenutku rođenja u cijelom kraju osjetio se lagani potres, istovremeno se nebom prolomio glasan grom.

Otac koji je i sam bio ugledan lama u Nyingma tradiciji dao je djetetu ime Sangnak Tenzin (Nositelj Tantričkog Znanja). Nekoliko dana kasnije to ime je ipak promijenjeno u povoljnije ime Ngawang Norbu (Dragocjeni Mastor Učenja)
Dječakove prve riječi su bile: "Ja nisam malo dijete. Letio sam iz Potale u Tsonu. Ako pođemo u Potalu sve tamo bit će moje." Spominjao je i mnogo imena redovnika koji su bili bliski Petom govoreći: "Svi oni su moji redovnici."

Ubrzo nakon što je Veliki Peti preminuo njegov regent Desi Sangye Gyatso diskretno je poslao glas u regiju Monyul da se prikupljaju imena djece rođene pod povoljnim okolnostima. Budući da nije želio odati pravu prirodu potrage, jer smrt Velikog Petog morala je do daljnjeg ostati tajna, obznanio je da se traži reinkarnacija drugog slavnog lame koji je nedugo tome umro, a to je bio Zhalu Khenpo, poglavar uglednog samostana Zhalu u regiji Tsang.

U godini Drvenog Vola (1685.) kada je dijete imalo dvije godine Desi je kao nastavak preliminarnih istraga poslao dvoje redovnikaa u regiju Monyul da ispitaju svu djecu sa liste koja je načinjena, a također da izvide ima li osim tih i nekih drugih kandidata.
Njihovi prvi pokušaji bili su frustrirajući, u pismu Desiju poručili su: "Teško je tragati u regiji Mon. Kad ljudi posumnjaju da tražimo reinkarnaciju važnog lame, svi dovode svoju djecu i predstavljaju ih kao kandidate i izmišljaju o njima razne priče."

Međutim dvije vrane uskoro su počele slijediti redovnike i graktati na njih. Vrane su se ponašale kao da ih vode putem, svaki put kad su se redovnici našli u dvojbio glede toga kojim putem krenuti samo su trebali pogledati u nebo i vidjeti ponašanje vrana.

S vremenom stigli su i u kuću lame Tashi Tenzina da ispitaju toga dječaka koji je navodno govorio opširno o Lhasi. Tražili su da vide dijete ali roditelji su oklijevali dati pristanak jer dječak je u to vrijeme bio nešto bolestan. Međutim ipak su na kraju pristali.
Sastanak je bio razočaranje za redovnike. Kad su ga upoznali dječak je bio usporen i ošamućen i nije pokazivao nikakav interes za njih. Pokazali su mu dvije molitvene brojanice, jednu koja je pripadala Velikom Petom i još jednu sličnu, ali dječak je jednostavno uzeo obje.
Majka se ispričala zbog dječakovog ponašanja i predložila da sada odu i vrate se kroz nekoliko dana kada se dijete sasvim oporavi. Redovnici su otišli sa zaključkom da dijete nije objekt njihove potrage. Nisu imali namjeru vratiti se da ga ponovno vide. Nastavili su svoje pješačko putovanje po regiji Monyul.
Nakon nekog vremena na putu stariji redovnik osjetio je jake bolove u kuku tako intenzivne da se više skoro nije mogao pomicati. Također pojavila se opet jedna od onih vrana koje su ih prije vodile putem i počela se ponašati kao da im se ruga.
Odlučili su ulogoriti se preko noći na tome mjestu. U stariji redovnik sanjao je da mu se ukazao Prorok iz Nechunga vrlo nezadovoljan i ljut te mu je rekao:
"Vaša potraga ne uspijeva jer kandidate ne ispitujete dovoljno rigorozno. Zato su vas sad snašle ove teškoće."

Ujutro je redovnik opet bio dobro i tijekom sljedećih mjeseci su prehodali sve krajeve te regije i ispitali na desetine djece ali kod ni jednoga nisu pronašli pravo znamenje. Onda su stiglu u Gyamu gdje je živio poznati vidovnjak/pustinjak. Od njega su zatražili savjet. Vidovnjak je izvršio svoje mistične opservacije i odgovorio: "Lutali ste mnogim mjestima bez uspjeha. Ali vi ste već vidjeli dijete. To dijete je emanacija Avalokitešvare i njegova praksa je Avalokitešvarina, iako neke prepreke opstruiraju njegovo prepoznavanje." Onda su redovnici pitali što im je nadalje činiti, a vidovnjak im je nakon što je izvršio novi misterijski uvid, odgovorio: "Dječak je emanacija govora Avalokitešvare. Vi trebate načiniti još prikaz Avalokitešvare koji će simbolizirati prosvijetljeno tijelo i prinijeti brojanicu kao simbol prosvjetljenog uma. Tada će tijelo, govor i um biti ujedinjeni i vaša potraga će uspjeti."

Iako je taj savjet ohrabrio dvojicu redovnika još uvijek nisu znali u kojem smjeru točno nastaviti. Onda su se krenuli pažljivo prisjećati svih dogodovština sa svoga putovanja dok se nisu prisjetilii dječaka kojega su olako odbacili. Odlučili su da će poći da ga opet vide.
Dok su se pribrižavali kući dječak se vani igrao. Ovaj put se duboko zagledao u redovnike, mahao im je i počeo dozivati obojicu po imenu. Kad je vidio vreću
sa obrednim predmetima koju su nosili dječak je zaplesao i rekao: "Dođite odmah! Pokažite mi moje stvari!"
Stariji redovnik pitao je dječaka: "Da li si ti reinkarnacija Zhalu Khenpa?", a dječak mu je odgovrio: "Nisam ja Zhalu Khenpo, ja sam Lobsang Gyatso. Ne želim živjeti ovdje. Želim ići u Potalu. Ja sam najveći od svih."
Onda su mu pokazali dvije statue, jednu Tsongkhape i drugu Petog Dalaj lame i pitali ga da li zna tko su oni. Dječak je uzeo statuu Petog i radosno uzviknuo: "To sam ja! To sam ja!"

Tijekom sljedećih sedam dana dvojica redovnika su diskretno i ležerno testirali dječaka pokazujući mu svakodnevno neki predmet koji je pripadao Velikom Petom zajedno s istim takvim predmetom koji nije bio njegov.
Prvoga dana pokazali su mu obredni bodež (phurba) koji je Veliki Peti često nosio na brojanici oko vrata i jedan takav sličan koji Peti nije nikad dotaknuo. Dječak je izabrao pravi i držao ga na srcu.
Sljedećeg dana pokazali su mu statuu Padma Sambhave i yoginke Yeshe Tsogyal, dvoje utemeljitelja tradicije Nyingma. Dječak je uzeo statue u svoje malene ruke i položio ih na glavu s velikim poštovanjem. Također su mu pokazali i statuu Karmapa lame koji je bio suvremenik Velikog Petog, tu statuu je primio u ruke kao igračku i počeo se igrati s njime kao da se igra sa prijateljem ili bratom.
Trećeg dana pokazali su mu običan jednostavno pisani mali tekst koji je pripadao Velikom Petom i jedan raskošno pisan dugačak tekst koji nije. On je željno zgrabio tekst koji je pripadao Velikom Petom i izjavio: "To je moje. Imam mnogo takvih u Potali." Onda je otvorio tekst i pretvarao se da čita.
Četvrtog dana pokazali su mu dva šešira, jedan koji je pripadao Velikom Petom i jedan koji je bio standardni redovnički šešir. Oba šešira je dugo držao u rukama, ne govoreći ništa, a onda je stavio na glavu ispravni šešir.
Petoga dana pokazali su mu dva mala nožića od kojih je jedan pripadao Velikom Petom. Odmah je uzeo pravi nožić i počeo s njime čačkati zube baš kao što je to činio Peti.
Šestog dana pokazali su mu tantrički set ornamenata od kosti koji je koristio Peti i jedan sličan set koji nije. Opet je dječak izabrao ispravno.
Naposlijetku sedmog dana pokazali su mu šalicu za čaj koja je pripadala Velikom Petom i jednu običnu šalicu. Dječak je izabrao pravu šalicu i uzviknuo: "Ovo je moje!"
Ti testovi i mnogi razgovori koje su redovnici vodili sa dječakom uvjerili su ih da su pronašli dijete koje su tražili.

U tom uvjerenju poslali su pismo Desiju Sangyeu Gyatsu i izvjestili ga o svome uspješnom okončanju potrage. Desi je bio presretan ali odgovorio im je da dječaka i dalje moraju predstavljati javnosti kao reinkarnaciju Zhalu Khenpa jer smrt Petog još nije objavio javnosti nego je i dalje održavao privid da je on živ i u dugačkoj meditacijskoj sekluziji.
Pojavila se zabrinutost za djetetovu sigurnost jer odnosi između TIbeta i Butana su bili napeti u to vrijeme, a Tsona je ležala u blizini granice te dvije zemlje. Osim toga kineski špijuni bili su posvuda. Zbog toga dvojica redovnika nagovarala su dječakove roditelje da se presele na neko vrijeme u sigurnije mjesto, predložili su Shawoog. Roditelji su prihvatili i počeli su se spremati na put.
Na dan polaska manifestirali su se mnogi povoljni znaci u prirodi. Blagi potres u kojem nitko nije ozlijeđen i lagani pljusak kiše. Dok su jahali iz sela duge su se pojavljivale uokolo
Kad su stigli na prijevoj dječak je rekao: "Spustite me ovdje. Želim se oprostiti sa svojim selom i kućom." Na taj način je, iako je imao jedva 3 godine pokazao autoritet svoje pojave i razumijevanje događaja koji su se zbivali oko njega.
Kada su došli u Shawoog svi su bili zdvojni jer širile su se glasine da su butanski vojnici prisutni u tom kraju, međutim dijete ih je uvjeravalo da se ništa loše neće dogoditi. Opet i to je uzeto kao znak njegove zrelosti i autoriteta.

Vrane su inače bile rijetko viđene u okolici Tsone. Međutim dvije su se nastanile na krovu kuće dječakovih roditelja uskoro nakon što je majka zatrudnjela (misli se na one iste vrane koje su vodile redovnike,prim. prev.) Sada kad je cijela obitelj putovala i te vrane su pošle s njima i kružile su čitavo vrijeme iznad karavane i nadzirale put pred njima. Kasniji pisci i biografi Šestog smatrali su te vrane emanacijama dharmičkoga protektora Mahakale, specijalnog zaštitnika svih Dalaj lama.
Putujuća družina (dječak, roditelji i dvojica redovnika) pozvana je da se na neko vrijeme skloni u utvrdu Tsona Dzong, tom prilikom vrane su se nastanile na krovu utvrde.
Tijekom svoga putovanja skupina je dijete javnosti predstavljala kao reinkarnaciju Zhalu Khenpo lame, potajno međutim štovali su ga kao Šestog Dalaj lamu.

...

Moj dodatak: prevedoh par redaka iz knjige "Fourteen Dalai Lamas- Sacred Legacy of Reincarnation" od G.H: Mullina. Malo nešto da bude za pročitati od ozbiljne i konkretne tematike za deseti rođendan bloga (koji bješe zapravo još onu prošlu nedjelju (4.-oga ;-) A zapravo je zgodan uvod u biografiju Šestog Dalaj Lame koji je postao veliki tragičar, možda i najkontroverzniji u čitavoj lozi tih inkarnacija, a svejedno omiljen u tibetanskom narodu do današnjih dana. Ono što je trebao biti privremeni smještaj u utvrdi Tsona Dzong za dječaka i roditelje potrajalo je spletom okolnosti dugih 12 godina tijekom kojih je Tibetom u njegovo ime vladao regent Sangye Gyatso održavajući sve vrijeme iluziju da je Veliki Peti još živ i u dugačkom meditacijskom povlačenju. U nekom budućem nastavku nadam se da će biti prilike da vidimo kako je teklo dalje njegovo obrazovanje i mladost i kakvu je to pomutnju mladi Šesti priredio svojim tutorima te uznemirio jako i Mongole koji su u to vrijeme pažljivo pratili kako "diše" Tibet u religijsko-političkom smislu.


P.S. nešto sasvim nevezano, ali nađoh maloprije u vrtu ko naručeno samo za gospona @Vlada da mi ne bude zakinut, ubrana zdjelica (susjedovih ;-) malina, a među njima (na njima) kao kralj sjedi jedan neobičan dvostruki tajberi, hibrid kupine i maline koji isto dozrijeva sada kad i malina.





Post je objavljen 13.06.2017. u 20:41 sati.