Pregled posta

Adresa bloga: http://blog.dnevnik.hr/slucajnosrce

Marketing

Srca sa Sljemena

Nakon što je sve isplanirano u manje od 60 sekundi, dan ranije oko 23 sata na Danima Dubrave, Mate i ja odlučili smo krenuti na put oko svijeta u 80 dana. Nadobudnim buđenjem u nedjelju u jutro oko 6, dok sav normalan puk spava mi smo započeli svoju dogovorenu avanturu.

Našli se oko 7 na dogovorenom mjestu i lagano uz kavicu ubili prvi sat ove bjesomučne utrke sa vremenom.



Utrka se u cijelosti odvijala po zatvorsko trijatlonskim pravilima. Prvu etapu smo započeli vožnjom biciklom u smjeru više manje prema Sljemenu. Već u samom startu naišli smo na prve prepreke, odnosno morali smo zaustaviti utrku zbog incidenta na putu. Naime kornjača čije ime nećemo otkrivati zbog zaštite osobnih podataka, na području Maksimira spremala se učiniti samoubojstvo, odnosno pokušala se baciti pod tramvaj, te smo Mate i ja pravovremenim reakcijama uspjeli zaustaviti nesretnu kornjaču, odgovoriti je od namjere i time joj spasili život.



Prvu odluku o smjeru putovanja donijeli smo na Mihaljevcu, gdje smo umjesto da krenemo sa ostalim mlakonjama tramvajem prema tunelu pa do žičare koja je ionako već godinama zatvorena, kao pravi muškarci odabrali teži put i uputili se u smjeru Lagvića. Prvu pravu pauzu morali smo napraviti neposredno prije Lagvića, zbog ispuštanja duše na ovoj nevjerojatno zahtjevnoj dionici.

Na Lagviću smo parkirali bicikle i započeli sa drugom etapom koja se sastojala od plivanja. Ovo su scene neposredno prije susreta sa vodom.


Plivanje uzbrdo nije niti najmanje lak zadatak, naročito ako vam korito rijeke bude zakrčeno granjem i stablima koje je neki dabar zaboravio ponjeti sa sobom kad se selio. No besprijekornom snalažljivošću u ovim vodama, uspjeli smo zaroniti i preplivati ispod brane na drugu stranu.


Uz obalu smo uspjeli uočiti ova mitska bića koja se hrane izmetom, a za koja se mislilo da su izumrli. Ponudili su nas hranom, što smo mi iz vjerskih razloga morali odbiti, uz obrazloženje da bi nas njihova hrana onečistla. Oni su nam na to odgovorili da nas ljude ustvari ne onečišćuje ono što u nas ulazi već ono što iz nas izlazi.


Iz korita rijeke po kojoj smo plivali pruža se prekrasan pogled na seoce u podnožju.


Nakon nekoliko sati plivanja u vlastitom znoju morao sam na trenutak izaći na obalu kako bi se okrijepio, i komunicirajući sa prirodom, saznao najlakši put za dalje.


A priroda ko priroda, ostala je nedokučiva i na sebi svojstven način dala nam je do znanja da sami moramo odabrati svoj put, tako da više nismo znali jesmo li pošli ili smo došli. Omamljenost i halucinacije koje su usljedile pripisali smo sporama šumskih gljivica koje su rasle uz obalu.


Nakon više sati plivanja završili smo drugu etapu naše utrke, te smo odlučili odmoriti naša iscrpljena tjelesa i okrijepiti se uz omiljeno jelo i piće svih putnika namjernika na tom području.


Sa objedom je stiglo i prvo slučajno srce.

Neposredno prije nastavka naše treće, trkaće etape, preživjeli smo nevjerojatan incident. Naime napao nas je razjareni divlji medvjed, a živu glavu smo izvukli samo zahvaljujući mojoj vlastitoj pribranosti i savjetu koji sam naučio još kao dijete od Đele Hađiselimovića, a to je, da se pravimo mrtvi.

Nesto kasnije smo saznali da je zvijer potpuno bezazlena, pa se je kako bi se ispričala, pristala slikati sa ljepoticom, kao u onom filmu.


Utrka je nastavljena trčanjem koliko nas noge nose, jer smo već bili izgubili mnogo vremena.

Što smo brže trčali to nam je seoce u podnožju postajalo veće i veće.

S obzirom da smo potrošili sve zalihe hrane morali smo se snalaziti kako smo znali i umijeli, tako da smo upotrijebili ovu skupinu jagoda formiranu u oblik slučajnog srca, kako bismo dobili snage za još nekoliko sati ove utrke sa vremenom.

Halucinogeni učinci ponovno su se javljali u obliku srednjovječnog dvorca zidanog ciglom iz dvadesetog stoljeća, smještenog na vrhu drveća.

Pred sam kraj naše utrke naišli smo na kamen temeljac svog postojanja i svog smisla života u ovom svemiru, a to je srce i njegovog malog prijatelja kojeg je uočila Mate.


Priča je u cijelosti istinita osim njenih dijelova koji to nisu.

Za vrijeme snimanja ove emisije nije ozljeđena niti jedna životinja.

Post je objavljen 12.06.2017. u 19:15 sati.