mislim da je na tom prostoru, uz mene, puno žena menstruiralo, koševi su bili puni, kao i mjesec, strawberry moon, čitala sam da se tako zove pun mjesec u lipnju, bio je čudan
nikada nikome nije bilo toliko zabavno sve što govorim i kako izgledam, imati taj osjećaj u šaci i moći-a-ne-htjeti pokvariti dojam
moći, ali ne htjeti, ostaviti na miru, da ne mogu poslije spavati satima, prevelik zadatak za ostatak života i sve ostale susrete kojih - bogzna - bude ili previše ili premalo; bezveznih, običnih, ljudskih
nepodnošljivih
bilo bi to sve sa svima puno lakše da te nešto uvijek ne podsjeti da bilo tko može umrijeti bilo kada, čudnim redoslijedom, kao i ti, onda postaje horor, sva žalost svijeta što ne možemo bolje
tih dvaput godišnje, što se ruka ne može pružiti normalnije, bez obzira na to što se ponekad s nekima moramo jedno-izvjesno-vrijeme-nakon prebolijevati
ovo vrijeme sada
ja npr. osjetim sve i bila bih najtužnija na svijetu da ti se izgubi bilo kakav interes za mene
ali i to se događalo.
oko 4 ujutro boje su se nizale kao u kralju lavova u africi (aheja), jedno za drugim zakoračili smo na bivšu teretnu vagu i dali si kilograma koliko želimo, u tom opelu vraćale su se tri savršene osobe
kada sam otišla spavati, sanjala sam onaj osjećaj koji uvijek imam među ljudima plus to da me netko izbjegava
sada sam u procesu pripremanja života na nultu događajnost
kao što sam dio tog vremena bila u rečenicama koje ću napisati
više puta mi se plakalo zbog toga što vjerojatno nikada nećemo znati bolje
osim malo se ishajpati, pa nazad svatko u svoju bjedicu
trenirati izdržljivost
Post je objavljen 11.06.2017. u 20:58 sati.