Pregled posta

Adresa bloga: http://blog.dnevnik.hr/ap-placenici

Marketing

Sirija 2017.


Zbog slabog odaziva današnji Plaćenički trening je otkazan. Vjerovali ill ne, ali to nam je tek četvrta nedjelja koju pauziramo ove godine. Pauzu smo imali samo prve tri nedjelje u siječnju zbog onih minusa. No ako nas već nema u šumi, to ne znači da ne treba odraditi trening moždanih vijuga na drugi način. Stoga slijedi raščlamba zbivanja na još uvijek vrućoj južnoj bojišnici mainlanda. Ali koja će biti sve "hladnija" sa porastom stvarnih temperatura. Jer kao što se sa Rusijom ne ratuje zimi, tako se na Bliskom istoku ne ratuje ljeti.

Sukob glavnih posrednika u sponzoriranju terorista u Siriji, Saudije i Katara, najbolji je dokaz kako rat u Siriji ulazi u svoju završnicu. US plan rasturanja Sirije zbog prolaska Katarskog plinovoda prema jugu Europe nije uspio iz dva razloga. Tamo na obali Sirije nalazi se jedina Ruska pomorska i zrakoplovna baza na Sredozemlju. Drugi razlog je što su i Rusi htjeli dostavljati plin Europi preko Južnog, a sada Turskog toka. Zato je privođenje kraju rata u Siriji velika pobjeda Rusije (i Irana) nad cija-mi6-mosadovskim kuhanjima u toj zemlji. Sirija više neće biti ista, ali crta u pijesku je povučena. Rusi su obranili svoj južni front.

Dogovor Rusija-Turska-Iran o sigurnim zonama bio je ključan za završetak rata. Te dijelove Sirija gubi, ali bit će nekakva kantonizacija ko u Bosni. Kurdi su isto na svom putu osamostaljenja. Turci su dobili komad Sirije između Kurda za onaj angažman kontra ISIL-a koji im je odobrio Putin, čime ih je "kupio" za daljnje akcije. Ovi pregovori koji se sada vode između Amera i Rusa o "sigurnoj zoni" uz Jordansku granicu, u biti je US pokušaj kontrole budućeg prometa između Damaska i Bagdada. No sad kad je SAA izbila na Iračku granicu sjevernije od Al Tanfa i to im gubi smisao.

Sirija, lipanj 2017.

Sve što ISIL još drži je rijeka Eufrat od Rake do Iračke granice. Ostalo je u biti prazan prostor pustinje. Gdje ih Ruska avijacija već lovi ko štakore, a nastavit će ih tamanit i ubuduće. ISIL je dugoročno gledano završena priča. Ono što puno više brine je što će se dogoditi kad gamad počne napuštati brod koji tone i vraćat se u Belgije, Francuske, Engleske, Čečnije, Kosova i Bosne... odakle su i došli tamo. Jer oni će svoj rat nastaviti povratkom u matične države. Svjesna je toga Europa i zato se granice zatvaraju kako do sad nisu. Nema više mile lale. Ekipa koja se ulovi u ilegalnim prelascima sada dobiju porciju batina i trenutni povratak nazad. Tu bodove kupuje i Erdogan sa najavama novih izbjegličkih valova. Pa mu EU plaća, da ih zadrži tamo.

Druga stvar koju možemo izvući kao pouku 7-godišnjeg Sirijskog rata, je ta da je u 21. stoljeću rat evoluirao na novu razinu. Nisu to više dvije vojske na livadi, pa udri. Sad je to brutalni miks medijsko-obavještajno-terorističko-ekonomsko-vojno-političkog angažmana u kojem se sraz vodi paralelno na svim tim razinama. Kao rezultat tog i takvog medijskog rata, bilježi se ogroman angažman stranih boraca u sukobu. Posljedica tog medijskog rata su neupitno i teroristički napadi diljem planeta, ali i rat u Ukrajini koji se odvio u međuvremenu ili bolje rečeno kao US osveta Rusiji za veto u VS UN-a na "no-fly" zonu nad Sirijom.

Siriju su kao poligon iskoristile s jedne stane Amerika, Britanija, Francuska, Norveška, Jordan i Izrael, dok su sa druge strane stali Rusi, Iranci, Palestinci, Libanonci, Iračani i na kraju Turci koji su promjenili stranu. Kako god taj rat završio u konačnici, bojim se kako ćemo njegove posljedice osjećati još godinama. Naravno pod uvjetom da Ameri uskoro ne zapale neki novi požar u predvorju mainlanda ili ti ga Rusije. A nama malima, preostaje samo da budemo svjesni igre koja se igra i naravno da nastavimo pratiti kretanja...


Post je objavljen 11.06.2017. u 15:41 sati.