Pregled posta

Adresa bloga: http://blog.dnevnik.hr/pametnizub888

Marketing

BRODSKI LIJEČNIK

 photo Battleship_Ablaze_NGM-v31-p360_zpsh35teo66.jpg

„Brdski liječnik!?“, začudi se posestrima koja ga je odgojila. „Kakva je to specijalizacija?“
„Nije brdski nego brodski!“, odgovori Natanijel, posestrimin gojenac. „Nikad ne bih ni u snu pomislio upuštati se u brdsko liječništvo. Cijeloga života skakati s brda na brdo i na područjima bez mobitelskog signala dovikivati se s gorštacima – hvala, ne.“
„Zar misliš da je brodsko liječništvo išta bolje?“, upita neka osoba koja je cijelo vrijeme tvrdila da je, tijekom djetinjstva (Natanijelovog, ne osobinog), više puta podojila Natanijela ljudskim mlijekom. „Šalju te s broda na brod, s katamarana na barku ribarsku, s tankera na gusarski brod – nije ni to šala, Natane.“
„A s druge strane“, reče krsna mu kuma koja je u međuvremenu prešla na budizam pa je i čin Natanijelova krštenja naprasno postao nevažećim, „tko kaže da je brdsko liječništvo takav bauk? Jedna moja prijateljica godinama je radila kao brdska liječnica u pobrđu Urgundije (pobrđe nadmorska visina kojega, istina, niti na jednom mjestu ne prelazi 36 centimetara!) i uvijek je bila zadovoljna svojom karijerom. Tek tu i tamo zna napomenuti kako joj smeta što je, htjela-ne htjela, poprimila brđanske manire i kako joj je silno jodlanje uništilo glasnice.“
„Kakav vražji gusarski brod!?“, vrati se Natanijel na gornju repliku osobe koja ga je, navodno, tijekom djetinjstva barem jednom podojila. „Ne postoje gusarski brodovi, to su legende, bajke za malu djecu! Ja bih radio na kruzeru i vidio pola svijeta (drugu bih polovicu ostavio da se paca u umaku od misterije; posve spoznat svijet malen je, dosadan i uopće nikakav). Ili na velejahti kakvog bogatuna – to bi bio život!“
„Moš' mislit' života – služiti kojekakvim kriminalcima i parajlijama.“, reče mu bivša djevojka koja mu je, ostavivši ga, slomila srce i razorila um (zato je valjda i htio postati brodskim liječnikom – da pobjegne od svega toga). „Moj je djed bio brdski liječnik u partizanima! To je bila plemenita misija, liječiti žrtve fašizma, pomagati u borbi za pravednu stvar.“
„Sad će se“, sardonično će Natanijel, „sigurno javiti netko čija baka bijaše ortopetkinjom u mađarskoj ratnoj mornarici, a praujak psihijatar Crvenog baruna! No pa ljudi, shvatite već jednom: ja želim biti brodski, ne brdski liječnik!“
„A tko ti brani?“, dometne jedan daljnji rođak koji mu je jednom sredio nešto oko čega se nezavisni i objektivni promatrači nisu mogli usuglasiti što zapravo jest! „Punoljetan si, radi što hoćeš. Kad sam ja bio tvojih godina, bio sam… bio sam dvostruko stariji!“
„Kako to?“
„Lijepo. Ti sad imaš 23 godine, a ja 46. Dvostruko sam stariji!“
„Jesi, rođače, ali nisi mojih godina!“
„Što ti znaš, balavac jedan!“, naljuti se rođak, kad se začuo zvuk brodske sirene.
„Moram ići. Došli su po mene“, reče Natanijel i ode.
Ali nisu došli po njega. I nije to bila brodska sirena nego slana kiša – dvije pojave koje je nevježama kakav je Natanijel vrlo lako pobrkati!

Post je objavljen 05.06.2017. u 13:27 sati.