Pregled posta

Adresa bloga: http://blog.dnevnik.hr/luki2

Marketing

Hobotnica i Oskar i Terezka

Ruuuučakk....:)))))



Hobotnica iz pećnice......



Luk....



Pečeni krumpir, mrkvica i jabuka......

Hobotnicu sam stavila odmah peći (a trebalo je najprije je malo omekšati kuhanjem), prelila maslinovim uljem i bijelim vinom.....Pekla se skoro dva sata.....

Krumpir i mrkvicu sam omekšala kuhajući, pa stavila peći.....

Mljac, mljac, mljac, mljac.......:))))))

I još jednom (malo reciklaže) Oskar i Terezka (moj prijevod Michaela Viewegha, odličnog češkog romanopisca, bivšeg profesora u školi). Jako se "pronalazim" u Terezki (sudbinski mislim, ne izgledom ili ponašanjem)...Proživjela sam isto što i ona....

• "Oskar iskreno rečeno uopće nije očekivao da bi se cijela situacija sa Terezkom mogla razviti u neku dužu priču; kada ju je prije nekoliko mjeseci pozvao u kazalište, mogao je istina zamisliti štošta, ali sigurno ne to da bi za ovim djetetom nekada u budućnosti mogao tugovati, kao što tuguje sada (nedjelja je popodne i Terezka boravi kao i svaki vikend kod svojih roditelja u rodnom gradiću Kadan).
Napisao je djetetom, iako joj je devetnaest. Oskara do danas ne prestaje čuditi to što Terezkino krilo izgleda i reagira kao krilo odrasle žene. Ponekad jednostavno ne može shvatiti, da ta djevojka, koja o svojim roditeljima govori bez trunke ironije kao o tatici i mamici i koja uz bijelo arhivsko vino jede pune šake malih šarenih bombona s čokoladnim punjenjem (a zatim na Oskara plazi obojeni jezik), može imati ispod trbuha guste crne dlačice.
Terezka studira u Pragu tek kratko vrijeme, i još često zaluta u gradu. Kada idu sa Oskarom u kino ili na večeru, a on bez prethodnog upozorenja skrene ili počne prelaziti ulicu, gotovo svaki put se zabuši u njega, a Oskar je mora uhvatiti kako ne bi pala. Terezka se svaki put ispričava, ali Oskaru se to čini dražesno. Zna da bi ga Terezka predano slijedila makar skrenuo u hodnik kuće ili recimo na gradilište. Povremeno se zbog toga mora nasmiješiti.
Ali zna i to, da kada je sama, privlači poglede muškaraca. Kladio bi se da joj se muškarci obraćaju ipak nešto češće nego ostalim zgodnim djevojkama; zacijelo si više dozvoljavaju upravo stoga što izgleda tako nevino, bespomoćno. Toga se Oskar pomalo boji - tim prije što sluti s kakvom im naivnom susretljivošću Terezka odgovara. Štoviše, zna da Terezka katkad na ulici razgovara poluglasno sama sa sobom. Radi to navodno onda, kako je objasnila nedavno začuđenom Oskaru, kada je dobro raspoložena.
U Oskarovoj nazočnosti, naprotiv, ne govori previše. Većinom se samo plaho smješka, i uvijek kada je Oskar izravno pogleda, još se više zbuni.
"Što" - kaže svaki put upitno, nesigurno.
"Ništa" - smješka se Oskar i očarano je kljucne u vrh nosića ili joj razbaruši kosu - to je često jedini odgovor, koji joj je u stanju pružiti.
Njezinim pričama o rođacima, školskim kolegama ili prijateljicama iz zavičaja većinom nedostaje poanta, ali Oskar ih i tako rado sluša jer iz njih isijava nešto što njegove priče - ma koliko bile lietrarno dorađene, nikada više ne mogu imati - naime, nespretnu draž mladosti.
Katkad se Terezka pomalo spetlja pripovijedajući; kada joj se to dogodi, zbunjeno zašuti i sama nad sobom odmahne rukom. Druge priče, pogotovo one o domaćim životinjama, ne dovršava upravo zbog toga što u njoj izazivaju napade iskrenoga, tihog smijeha koji uz najbolju volju ne uspijeva potisnuti; opet i ponovno prekriva dlanovima lijepo lice i plašljivo pogledava Oskara - nije li ga svojom djetinjastošću još razdražila - ali toga se za sada ne mora bojati.
"Dođi k meni" - kaže Oskar i otvara naručje. Terezka poslušno ustane, sramežljivo sjedne u krilo i sakrije lice na njegovom ramenu. Oskar osjeća, kako se njezina vitka leđa tresu od prigušenog smijeha.
Katkad se Oskar u Terezkinoj šutljivoj nazočnosti dosađuje - to se događa kada je preumoran ili premrzovoljan kako bi se veselio pukoj draži njezinog postojanja (puno više mu Terezka ne može ponuditi), ali onda je dovoljno nešto posve beznačajno - recimo samo to, kako pognute glave prolazi kavanom do toaleta, ili drugi put njena slučajna primjedba da je u studentskom domu užinala kiflicu i mlijeko - i Oskarove se emocije odmah vrate (slično tome, kaktkad ga gane i to, kako si Terezka ujutro prije dolaska na fakultet toči u izgrebenu plastičnu bocu mineralnu, ili čak običnu vodu direktno iz slavine).
Oskar postepeno otkriva da Terezka ne poznaje niz slavnih knjiga i filmova, koje su u Oskarovim krugovima čitali i vidjeli naravno svi, ali usprkos tome se ne može zgoziti nad tim. Uvijek kada otkrije neko takvo prividno nedopustivo neznanje, gleda na Terezku gotovo oduševljeno.
"Ti zaista ne znaš za Srebrni vjetar?" - kaže sretno.
Mnogi ljudi u početku često misle da je Terezka Oskarova kći. Oskar to prihvaća sa pomiješanim osjećajima: s jedne strane to godi njegovoj taštini, a s druge ga pomalo pogađa sigurnost s kojom su to pretpostavili (ukoliko bi imali i neke sumnje, zadržali bi ih za sebe, nisu bili toliko netaktični). Ali iz toga proizlazi zaključak da Terezka doista izgleda kao Oskarova kćer, odnosno razlika u godinama je toliko očigledna da dozvoljava takve zaključke.
Doduše, Oskar se često voli šaliti na tu temu ("Kada sam ja maturirao, tebe je majka još dojila" - kaže Terezki na primjer), ali zapravo ne zna što bi trebao misliti o tako velikoj razlici u godinama. Čita Terezki odgovarajuće ulomke iz Čehova ("...bio je prema njoj uljudan i ljubazan, ali u njegovom ponašanju, u njegovom govoru i njegovom milovanju bio je, kao sjena, lagani podsmijeh i pomalo gruba oholost sretnog muškarca, koji je gotovo dvostruko stariji od nje...") i govori pred njom o sindromu pigmalionizma koji obuzima muškarce srednjih godina, ali time kao da želi dokazati da ne izbjegava tu problematičnu temu.
Jedno jutro, kada je išao po novine, kupio je Terzki ilustirani dječji časopis. Terezka je doduše naoko ogorčeno prosvjedovala, ali nakon nekoliko minuta Oskar ju je ugledao kako ga čita sa neskrivenim zanimanjem.
"Terezka" - vikne veselo.
Uplašeno je od sebe odgurnula časopis - kao da ju je zatekao u prelistavanju nekakve neukusne pornografije.
Katkad je Oskar dovede pred veliko zrcalo u predsoblju, stane iza nje i počne joj podizati majcu ili raskopčavati košulju. Terezka se stidljivo brani, odvraća pogled od svoje slike i rukama pokriva bradavice. Ne radi se uvijek o seksu - Oskar se želi vlastitim očima uvjeriti da je sve to istina.
Kada Terezka dolazi naveče Oskaru (često u novom džemperu ili košulji - ali ubrzo izađe na vidjelo da je to posudba od kolegica koje živi u studentskom domu...), obično zastane usred predsoblja kao učenica koja je na poziv nastavnika došla u njegov kabinet. Neodlučno se smiješi kao da čeka daljnje upute. Oskaru se sviđa što u odnosu na njegov stan još nije usvojila onu posesivnu sigurnost djevojaka, koje su ga ranije posjećivale: ne baca torbicu gdje se sjeti, ne hoda amo-tamo po svim sobama, ne otvara hladionik, a čak i ne sjedne bez njegovog izravnog poziva. Voli je zbog toga, ali zna da će i ona jednoga dana, sa neočekivanim samopouzdanjem i uvjerenošću, koja će mu biti neugodna, baciti se na njegov neraspremljen krevet (to je neizbježno, kao što je neizbježno da će svaki omiljeni učenik jednom razočarati svoga nastavnika).
Također se Oskar boji, pomalo sebično, trenutka kada će se Terezkino katkad čak i bojažljivo poštovanje spustiti ispod određene granice - a ona će pred njim izgovarati sve te nezrele devetnaestogodišnje nazore i predodžbe viđene na televiziji.
Ali za sada tome još nije tako, a mora li Terezka pred jutro na toalet, zatvara i otvara vrata spavaće sobe nevjerojatno tiho.
Kada joj Oskar priča istinu o svojim prethodnim odnosima (vezama) ili govori o nesputanom seksualnom životu svojih prijatelja (kojima podmeće i neke doživljaje iz vlastitog života), Terezka ga prati pomalo izbezumljeno - kao netko, tko u zubarskoj čekaonici sluša pripovijedanje čovjeka, koji je upravo prošao osobito krvavu ekstrakciju.
Nakon vođenja ljubavi sa Oskarom , ona se sama smije vrlo razuzdano - i pri tome se ne može reći da vode ljubav nemaštovito. (Odakle ta razuzdanost u njoj? - pita se Oskar katkad).
No, više ga plaši druga stvar: kad god mu Terezka spusti spusti lice na grudi, izgleda toliko puna povjerenja, da se Oskar katkad sledi. Za razliku od nje, on naime može zamisliti prilično mnogo završetaka. Prilično mnogo tužnih završetaka ove priče.
Jednom je utakvom trenutku pomislio (bilo je vrlo rano ujutro i u sobi je još bio mrak): što ako ga Terezka privlači prije svega zato, što ona još uvijek vjeruje u sretne završetke?"


Pusa, vole vas L+B+G





Post je objavljen 04.06.2017. u 17:22 sati.