Pregled posta

Adresa bloga: http://blog.dnevnik.hr/potok

Marketing

Danas je Dan Hrvatskog sabora

Na ovaj dan, koji smo nekad slavili kao Dan državnosti, ne mogu ne istaknuti neke trenutke iz vremena stvaranja naše države, doživljene u progonstvu.

Okruge
1995.

Okruge bijele u nizu
čekaju, jer Ti si blizu.
Sanjaju daleka sela,
dok krijepi ih Hostija bijela.



U holu
1995.

O starice, vi tihe sjene
u holu ove hladne kuće,
što zurite ko izgubljene,
da l' svoje čekate svanuće?

Pognuta leđa, lomni prsti,
a misli, tko zna gdje su sada?!
I gdje je onaj korak čvrsti?
Da l' živi još u vama nada?

Hoće li, makar onog trena
kad tijelo prahu dug svoj vrati,
ta pleća vaša, izmučena,
u svome groblju počivati?!


Prominka
(teti Tomici)
1992.

Uspravna stasa, visoka čela,
stisnutih usta na križanju puta,
shrvana, blijeda, s okrugom bijelom.
Ko crna ptica tvoj pogled luta

tamo, gdje brda draga daleko
skrivaju kosti u groblju starom.
Nijema je tuga, koščate ruke,
i uzdah, i jecaj pred Božjim oltarom!

Iz Promine nikla, na Promini rasla,
s korjenom strgnuta ko čokot što vene,
čeznutljivo sanjaš da tamo se vratiš,
da tamo sklopiš umorne zjene!


Slika
1995.

Ravnica šuti u slici okovana,
nijemi su, zarobljeni domovi naši pusti.
Ukleti strše zidovi sa zgarišta pod Janjem.
Kao beznadne duplje očne opustjeli prozori zjape,
okovani u slici bezglasnim krikom vape!


Mjesečina
1992.

Uvala, teška i tmasta zelena mrlja,
mjesečev zlatast sjaj se niz svod kotrlja.
Miris svjež i slan, spušta se tama,
sama koračam vlažnim sprudom od mulja.

Šetači rijetki razvlače teme mira i rata,
ne mareć' za večeri nježnu mrežu od zlata.
Dok dišem zrak, taj zlatni trak
misao sjetnu mi hvata.

Tamno je nebo i more, poput tuge,
al' zlatna nit me sjeća na daleke duge.
Dok gledam tu ljepotu, ja patnju i strahotu
pretačem u nju i pjevam.
Nema mi druge!










Post je objavljen 30.05.2017. u 15:33 sati.