Pregled posta

Adresa bloga: http://blog.dnevnik.hr/bookeraj

Marketing

James Meek: „Iskaz narodne ljubavi“

Za bolje razumijevanje knjige iz naslova, potrebno je da znate tri istinite povijesne činjenice – u Rusiji je postojala sekta kastrata, nacionalno zvani škopci, te postoji literatura koja opisuje brojne slučajeve vjerske kastracije nakon Drugog svjetskog rata; osim toga, neki akademski izvori govore o postojanju Čehoslovačke legije koja je sudjelovala u ruskom građanskom ratu između dva svjetska rata, i koja je prešla čitavu Rusiju i iz Vladivostoka isplovila natrag za Europu 1920. godine. Treća činjenica jest postojanje tzv. „krave“, kojega definiramo kao „Osoba određena da je se pojede, koja ništa ne sluti, svaki kriminalac – novak kojeg njegovi stariji kolege pozovu da im se pridruži u bijegu, dobar je za tu ulogu… ako bjegunci ostanu bez hrane a nema izgleda da će popuniti zalihe, „kravu“ će zaklati…“ – govori se, dakako, o bijegu iz sibirskih zatvora, tj. iz gulaga, ali i prije njihova osnivanja.

Dakle, u romanu „Iskazi narodne ljubavi“ pratimo događanja u selu Jazik u Sibiru, gdje se naselila miroljubiva sekta kastrata sa svojim neobičnim vjerskim običajima i doživljajima vjere, pod vodstvom Balašova. To mjesto pod opsadom drži češka regimenta zaostala iz Prvog svjetskog rata, sada posve odsječena od događanja u Europi. U to selo, u takvim uvjetima, došeće bjegunac iz gulaga koji se predstavlja kao Samarin, kojemu utočište pruža udovica Ana s malim sinom, zaljubljujući se u njega.

Ono što ovaj roman prožima jezivom atmosferom, jest, osim prikaza stradanja i posvemašnjeg neznanja i nepouzdanosti činjenica i identiteta (tko je Balašov? Je li Samarin onaj za koga se prikazuje?) i pojava sibirskog vidovnjaka s istetoviranim okom na čelu, koji stradava pod nepoznatim okolnostima, nakon što mu je umjesto alkohola doturen čisti špirit. Posve odsječen od svijeta, zapovjednik Čeha po imenu Matula, i sam iskorištavajući situaciju obavještajne gluhoće, nastoji razjasniti situaciju i održati status quo protiv kojega se dijelovi njegove regimente potiho bune.

Dakle, ovaj roman je… bizaran, u najmanju ruku. Realistični prikazi stvarnih povijesnih činjenica iz sibirskog područja daju na uvjerljivosti, zbog čega se s jedne strane ježite, a s druge strane ne možete ispustiti knjigu iz ruku.

Preporuka? Ako mislite da imate želudac – samo dajte. U protivnom, čitati s oprezom.


Post je objavljen 04.06.2017. u 09:04 sati.