kad naslove, kao svjetlosne godine
obrubiš jagodama
dva srca kucaju ti u grudima, i utrnu bogovi
kao štitovi svetosti
buba mare iz tvoje zjenice
u sjenama ulica gradske periferije
na tvojim rukama često zaspu kao ona nježna kiša
od neizgrađenih nebodera
pojavio se pjesnik, kao u predgrađu, nemir
i kruto obavija u okvire sve svoje
pojavio se niotkud, al to nisi ti
to nisu tvoje
tvoje su tiše, i kada vrište,
one su uvijek stepeništem
one ne pište
to su tvoje
dolazeći tebi, ni suza, ni vjesti,
ne nedostaje često
ali, toplina, kojom kriliš,
tu je moje mjesto.
not dark yet
Post je objavljen 17.09.2017. u 00:01 sati.