Marketing
KUĆNI POSLOVI - Osobna vrijednost, zavođenje i ljubomora
Kućni poslovi
Upravo u vezi s tim mislima, žene bi trebale sebi predočiti trud oko kućanskih poslova. Žena mora u kući cijeli dan voditi borbu protiv snage besmislenoga, vječno prolaznoga: jedva da je pospremila, već je opet nered; jedva da je počistila, već je opet prljavo; tek što je skuhala, već je pojedeno. Rezultati njezina rada ne samo što nisu trajni već je nesreća u tome što je njezin posao posebno vidljiv ako nije urađen. To mnoge žene jako opterećuje. Ali one mogu tu tešku situaciju iskoristiti da bi bolje razumjele svoj duhovni razvoj. Stalno nestalno u kućanstvu trebalo bi ih podsjetiti na stalno nestalno u njihovu duhovnom razvoju. Jednako kao što je kuća simbol za njihovu dušu tako je kućanstvo simbol razvoja duše. Kao što je nestalno kućanstvo, isto je tako nestalno i postojanje duše u nekom tijelu. Kao prvo, duša uvijek nanovo mijenja tijelo, a drugo, ona isto tako mijenja i spol tijela. To se odvija tako da je samo po sebi razumljivo, isto kao što se samo po sebi razumije da kuhinju treba nakon jela pospremiti. I kada je pospremljena, ne vidi se ni da je kuhano ni da se jelo ni da je na kraju pospremljeno. To se ne vidi. Ali osjeća se: prvo da se jelo i, drugo, da se čovjek dobro osjeća jer je pospremljeno. Tako je i s identifikacijom sa spolom. Ti ne znaš da si prije tri života bio muškarac, a sada si žena: no to je vidljivo po tome što svog muža možeš posve dobro shvatiti. Ako to ne možeš, ako su ti muškarci uglavnom neshvatljivi, odnosno ako si muškarac i ne možeš shvatiti žene tada si bio tek malo puta žena, odnosno muškarac, i moraš još mnogo učiti.
Zato kao žena iskoristi teške kućanske poslove da uvijek nanovo budeš svjesna kako se duša razvija. Ona je u stalnom procesu, ona je jasno usmjerena na cilj, a ipak mnogo toga nije vidljivo.
Oponašanje, natjecanje
Ako se ne zapaža vrijednost žene, ako se ne poštuje njezin trud tada ženi preostaju samo dvije mogućnosti: ona ili diže ruke od sebe, ili se počinje natjecati s muškarcem. Potrebno je predočiti što je jedno društvo učinilo svojim ženama kada one bježe od svoje djece, iz svoje kuće, iz svoga braka da bi se „samoostvarile“. Naravno da to „samoostvarenje nije nikakvo istinsko ostvarenje Sebstva, već samo bijeg iz odveć bolne situacije, zbog čega neizbježno dolazi tek do skretanja u ego-ostvarenje. No što drugo ženama i preostaje ako su im muškarci stoljećima uvijek iznova tumačili kako oni, muškarci, ostvaruju sami sebe, a one, žene, trebaju biti dobre, šutjeti i održavati kuću čistom? Budući da za nešto drugo ionako nisu sposobne. A kuću održavati čistom, to može i najjeftiniji rob. Takvo stajalište duboko je ponizilo ženu – a ništa manje i muškarca! Jer on je mnogo držao do sebe. A što je on bio? Bio je ono što je toliko prezirao: rob svojeg ega. On je u svojoj aroganciji zamijenio ego sa Sebstvom. Nikakvo čudo da je društvena razina opala, da je došlo do bezbrojnih ratova i da je mnogo, mnogo toga razoreno.
Ženama je bilo posebno teško. One su bile predane na milost muškarcima koji su sebe cijenili više od njih, a koji u biti od svega onoga što čini ženu nisu znali ništa i ništa nisu ni htjeli znati. Zato ženi nije preostalo ništa drugo nego da se natječe s muškarcem. Time je počela posljednja faza propadanja jer žena koja se natječe s muškarcem koji je ne cijeni jer ne cijeni ni sebe može u takvu pothvatu samo izgubiti. I tako se i dogodilo. Žena je svoju seksualnost prilagodila muškarčevoj i postala promiskuitetna te imala mnoge nestabilne odnose, što joj je jako štetilo. Postala je kruta kako bi mogla opstati u poslovnom životu i sve se više povlačila iz obitelji i kućanstva.
Takav razvoj mogao je imati samo katastrofalne posljedice jer muškarci su težili predodžbama i idealima koji nisu bili vrijedni da ih se tako nazove. A žene su imitirale te muškarce bez ideala. Katastrofa je bila savršena.
Današnja žena mora zato obvezno prestati težiti idealima koje ne može ostvariti ni ona ni muškarac jer to nisu idealne već letalne (smrtonosne) predodžbe. Ona se bezuvjetno mora usredotočiti na sebe i na svoje određenje i mora u svojoj nježnosti, u svojem visokodiferenciranom osjećajnom svijetu naći svoj put. Ona to mora učiniti, zato što je žena sa svojim unutarnjim bogatstvom onaj pravi temelj društva sutrašnjice.
Osobna vrijednost i djeca
Žena mora spoznati da posebno u njezinoj duši drijemaju snage koje su potrebne djeci da bi se zdravo razvijala. To ne znači da i muškarci ne mogu posjedovati te osobine: no time se želi reći da te osobine duša stvara i razvija ponajprije u ženskom tijelu. Zato žena posjeduje unutarnje bogatstvo koje može dati svojoj djeci i kojega uopće nije moguće cijeniti u dovoljnoj mjeri. Žena mora zato obvezno naučiti sagledati koliko pruža u odgoju djece. Ona mora znati da Ja točno znam što kažem kad ovdje izjavljujem da ono što majka puna ljubavi pridonosi u odgoju djece nikada ne može biti precijenjeno. Ja poznajem Sebstvo, Ja živim Sebstvo, zbog toga znam koliko žene pružaju. To bi svaki muškarac trebao sebi predočiti i uvijek znati da je vrlo daleko od sebe samoga ako ne vidi vrijednost rada svoje žene ili žena općenito.
Ali i žena bi to trebala znati. Njoj bi uvijek iznova trebalo biti jasno da je njezina uloga blagoslovljena jer znači veliki doprinos društvu. Ali ne samo njezina uloga majke već i bolničarke, liječnice, učiteljice, odgojiteljice. No trebala bi biti oprezna u izboru zvanja kao što su vozač kamiona, instalater, zidar. To su zvanja koja su tipično muška jer su prilagođena snažnoj tjelesnoj građi muškarca. Žena koja odabere neko od tih zvanja – kojih naravno ima još mnogo više – lako može zadobiti tjelesna oštećenja i prerano ostarjeti.
Zato kao žena moraš znati koji je tvoj posao. Trebaš ga vidjeti i u tome da se upustiš u svoje osjećaje. Već i samo to velika je stvar. Živi svoje osjećaje i učini da oni žive u tvojoj djeci i tvojem mužu. Povjeri se beskrajno ljubećoj snazi Sebstva i postani jaka tako što ćeš znati što pružaš, tko si, otkuda dolaziš i kamo ideš.
Osobna vrijednost kao temelj jednog odnosa
Samo ako je žena u kontaktu sa svojom osobnom vrijednošću, to znači ako uistinu može živjeti sebe, samo ako muškarci poštuju svoju ženu zato što poštuju sebe kao i ono što rade, samo u tom slučaju društvo može procvasti. A zašto može procvasti? Jer cvjetaju odnosi. Ako čovjek ne prihvaća svoje osobine, ako ne želi doći u dodir s određenim dijelovima svoje duše, tada ne će ni svome partneru dopustiti da mu se približi; prezirat će ga to više što u većoj mjeri u njemu i na njemu vidi ono što ne želi vidjeti u sebi. Kriza odnosa time je pretprogramirana i neizbježiva. Dugo, dugo vremena je to bila strašna situacija u kojoj su se nalazili muškarci i žene. Muškarci su odbijali svoje osjećaje i sve što je žensko. Time su žene bile dobre samo za seksualnost i rađanje djece. To je strašna situacija, koja je još i danas raširena u velikim dijelovima svijeta. Time žene nemaju uopće nikakvu šansu da budu poštovane od strane partnera. Kako onda da poštuju same sebe, odnosno kako da dođu u kontakt sa svojim Sebstvom? To je vrlo, vrlo teško.
Zato uvijek živi ravnajući se prema onome: sve što odbijam na svom partneru, odbijam na sebi samoj. Samo što to na njemu vidim bolje nego na sebi jer on je moje zrcalo. Upravo iz tog razloga netrpeljivost prema strancima nije ništa drugo nego samooptužba i samoosuda. Svatko tko odbija strance pokazuje time da odbija ono što mu je strano na njemu samome. On to čini zato jer ne poznaje svoje Sebstvo. Time odbija samoga sebe. On je taj stranac na kojega misli svojim odbijanjem. Taj zaključak nije nikakva igra mislima već očit zaključak iz onoga što je razumu smjesta vidljivo kada je riječ o neprijateljstvu prema strancima. Koristi zato strance da bi uvijek iznova preispitivao kako se odnosiš prema strancu u sebi – jer stranac nije problem zato što se nalazi u svojoj, nego zato što je u tvojoj zemlji. U tvojoj se duši nalaze mnogi stranci. Pronađi ih. Zamoli partnera za pomoć i vodstvo. Upoznaj ih. Dopusti da te oni obogate, upotpune, učine cjelovitim, i ti ćeš doživjeti puninu kontakta sa svojim Sebstvom i uživat ćeš u njemu.
To unutarnje obogaćenje najvažniji je temelj svakog odnosa. Što je življi, raznolikiji i tolerantniji tvoj unutarnji život, to je bolji tvoj kontakt s tvojim Sebstvom, a time i s partnerom. Što ga više poštuješ, to više poštuješ i sebe. To pravilo nema iznimaka. Tvoje poštovanje prema drugima je uvijek, uvijek odraz tvoga poštovanja prema sebi samome. Zato poštuj partnera, priznaj njegov rada na njegovu samoostvarenju. Nemoj olako misliti da on ionako ne čini ništa. Ti to u većini slučajeva ionako ne možeš procijeniti.
Vidi, ja nalazim da je televizija veoma opasna. Usprkos tome poznajem slikara koji stvara najljepše slike pri uključenom televizoru. Televizor mu naime odvraća pozornost od sumnji u sebe samoga. On je toliko zabavljen slikama koje jure ekranom, da svojim sumnjama ne obraća nikakvu pozornost. Tako mu je moguće dopustiti svome Sebstvu da nesmetano stvara, a ono što iz toga nastaje prekrasno je. Taj slikar koristi svoje vrijeme. On se prijateljski odnosi prema sebi samome. On će zato jednoga dana moći stvarati, a da mu „pomoć“ televizora ne će biti potrebna. Njemu je, eto, još potrebno vrijeme.
Isto kao i tebi. Kao tvom partneru. Tvojem odnosu. Daj sebi i svome partneru vremena. Uzmite sebi vrijeme. Ponavljajte Ime Božje, i sve će samo po sebi doći na svoje mjesto.
Sai Baba govori O ODNOSIMA dio je serijala od pet knjiga (Sai Baba govori zapadu, Sai Baba govori o svijetu i Bogu, Sai Baba govori o psihoterapiji te Sai Baba govori o odgoju) . Prenositelj svih pet knjiga je Stephan v. Stepski Doliwa, a prevoditelj na hrvatski jezik, Vili Bayer.
Obzirom na suvremenost teme i nužnost pokretanja tako važnih promjena u vlastitim životima krenula sam sa objavljivanjem ove knjige, temu po temu, sa nadom da će Vas barem malo dotaći.
http://putpokazi.com/odvazno_nakladnistvo/sai_ljudske_vrijednosti/sai_baba_govori/sai_baba_govori.html
Post je objavljen 25.05.2017. u 09:37 sati.