Pregled posta

Adresa bloga: http://blog.dnevnik.hr/stankagj

Marketing

Proljetna oluja

U jednoj ruci oruđe, u drugoj oružje; u objema olovke. Ambidekster s misijom. Dijete. Napose u trenucima kad izlazim napolje sa svojim psom, uspješno dresirana davno proživljenim.


Volim proljetne oluje, kao što je primjerice ova danas, za vrijeme kojih, i zbog kojih mogu rasterećeno plakati, osjećati nešto zauvijek neimenovano, nešto između radosti i boli, dok je još uvijek sasvim izvjesno da nećemo potonuti; ni ti ni ja. Ne još. Dok god smo u zoni takva tipa sigurnosti, postaje začudno ugodno živjeti. Možemo biti opijeni, poneseni neobjašnjivim osjećajem koji u nama proizvodi prijeteće bezopasno nevrijeme, prizori kao iz dječjih slikovnica, iz šarenih stranica pobjegli snažni vjetrovi, iznenadni kratkotrajni pljuskovi, istrgnuto zacrnjeno nebo.
Davno je to bilo kad sam kraj sebe i u sebi izgradila svoj mrak, iz puste predostrožnosti. Smatrala sam kako je dobro u rezervi imati umjetno stvorenu tminu u koju se čovjek povremeno zatvara da bi barem donekle mogao osjetiti što znači biti preplavljen crnilom beznađa, da bude spreman kad naiđe pravo, nesavladivo, i prilagodbu na istinsko učini lakšom.
U jednoj ruci oruđe, u drugoj oružje; u objema olovke. Ambidekster s misijom. Dijete. Napose u trenucima kad izlazim napolje sa svojim psom, uspješno dresirana davno proživljenim. Traumatizirano dijete koje drukčije vidi i čuje, sklopljenih očiju osjeća približavanje sjene; okicama koje se, poput kameleonovih, okreću za 360 stupnjeva kako bi provjerile približava li se kakva opasnost krznenom stvorenju kraj njega na dugačkoj uzici.
Osim što smo Rex i ja, u četiri godine zajedničkog života, oboje, barem dvaput završili na hitnoj, bilo je i njegovih susreta sa suparnicima oslobođenih uzice, koji po njega, premda je bio na povodcu, nisu završavali loše, što se ne bi moglo reći i za mene. No, nakon više uzastopnih gorkih iskustava, čovjek, osim što se nauči snalaziti u rizičnim situacijama, s vremenom i otupi.
Istovremeno, to je iskustvo u mene ugradilo oprez koji danas nastojim što pametnije iskoristiti. Naposljetku se sve u- i na- meni predalo zadovoljstvu izlaska napolje s voljenim kućnim ljubimcem, posve sam opuštena i mogla bih, kao nakon ove divne proljetne oluje, osjećajući se jednako katarzično, zaplakati, dok god vjerujem u naš bezbrižni hod.






Post je objavljen 21.05.2017. u 12:20 sati.