Pregled posta

Adresa bloga: http://blog.dnevnik.hr/luki2

Marketing

U ime svih nas iz šezdeset i neke...

Da, malo sam preformulirala Đoletove stihove - jer ja sam rođena šezdeset i neke.....Nisam pratila Đoleta od njegovih početaka....Nikako....Počela sam ga pratiti na početku moga boravka u Zagrebu, početku studiranja...Jedna je prijateljica imala LP ploče, pa smo smo zajedno nas dvije sjedile, pile kavu, razglabale o životu i ljubavi i slušale Đoleta....Najprije me kupio iskrenošću...."Mojoj mami umesto maturske slike..."



Razmišljam kako je na mene Đole dalje utjecao....U svom životu imala sam situacije, na koje je samo Đole imao odgovor.....Zapravo, stekla sam dojam za Đole ima pjesmu za svaku situaciju koja se događa :))))) I to je najljepše od svega...Poslušajmo kako se Đole sam predstavlja na omotu svoje knjige "Tri posleratna druga" ...."Ime mi je Đorđe Balašević. Prijatelji me, uglavnom, zovu Đole....Neprijatelji me ne zovu. Ali ne zovem ni ja njih. Pa tko duže izdrži....
Rođen sam 1953. g. (Bik) - (da dobrice Bikovi; malo posesivni, ali znaju s novcem bolje nego bilo koji drugi znak....U smislu: unovčiti svoja znanja i talente...to im je, nekako, važno...); u Novom Sadu (nije uzalud taj grad moja tiha patnja!), u gradu kroz koji protiče Dunav...u Europi, formalno....
Išao sma u gimnaziju, ali nisam maturirao....(pjesma "Umesto maturske slike... posvećena je njegovoj mami, kao poklon umjesto diplome, koju je očekivala). Oni koji su me zavoleli po muzičkoj liniji, znaju štošta o meni. Oni koji me do sada nisu zavoleli, ni neće, bojim se....Ni zbog ovog romana...Mog prvog, inače...Pardon...Prvog koji je duži od šest minuta...."

Eto, toliko Đole....I on, kao što to volim i ja, piše o onome proživljenom, doživljenom...Ne zna drugačije...Referira se na osobno iskustvo gdje god može - zato i njegove pjesme jesu tako bliske i tako poznate...Mogu se dogoditi svakome od nas....Uvijek negdje postoji neki Boža zvani Pub, kockar sa životom...Ili smo to svi, mi?! :)))) Može biti.....

Sljedeća situacija sa Đoletom...Radim u časopisu "Vikend" i studiram....Pišem....Jednoga dana - bum....Đoletov koncert u Ljubljani...."Ideš?" - pita moja Ksenija..."Idem!" - i hop u autobus....Pravac Ljubljana....Novci za kartu i bus tamo i natrag - isplaćeni solarno; odmah; na ruke.....:))))))) I jedan Mladen, za kojeg nisam slutila koliko će kasnije biti važan u mome životu...Idemo....Putujemo....Slikam, uđem u dio za izvođače.....I naravno, Đole i ekipa su već tu....Potpisuju mi se na jednog nevjerojatnog pijetla, kojega čuvam do danas...Smije se Đole, sretan i raspoložen za pjesmu....Pozdrav deželi - i pjesma počinje.....Četiti i pol sata...Četiri i pol sata smijeha, suza, tuge i veselja, sreće i nesreće, života...Đoletovih stihova....Ne, Đole nije pjesnik u klasičnom smislu riječi...Pjesnici mogu stvoriti pjesmu, no ona nikada ne mora zaživjeti u obliku pjevačkog prezentiranja iste...Nekada pjesma ostaje samo u riječima, bez glazbe....Đole je poseban, zato je se jedino Arsen Dedić i on mogu nazvati istinskim, pravim kantautorima, koji često skladaju i za druge, i sami rade glazbu za svoje stihove....Arsen više socijalno angažiran, Đoleta je socijalna i politčka "nota" lupila po glavi tek kada je vidio približavanje rata...U tom su periodu nastale njegove najbolje pjesme.....Pjesme s Đoletovih prethodnih albuma su vesele, intrigantne sa svoj način - ali, više za razmišljanje i igru riječi, traženje ljepote u sitnicama svakodnevice ("Balada o jednom petlu")......



A da ne govorim o "Ne lomite mi bagrenje" ....Univerzalno primjenjiva pjesma - ono, ne oduzimajte mi ono najvažnije, ne oduzimajte ljubav u životu - kanite se nje jer sve ću da vas ....:)))))



A zatim jedna naoko light pjesma o ljubavi - Citron pesma:

Da je meni da za čarobnjaka izučim:
Cilindar nabavim, i zabavim se otom magijom.
Iz rukava bele zecove da izručim,
Pa tebe mlatnem štapićom, žestoko, ko oklagijom ...(Velma open the door...))))))
E, kad već nećeš mirnim putom,
da se sludiš i već jednom zaljubiš...

Kad neće mali anđeli, srediće mali đavoli,
Da mene Lenka naposletku zavoli!
Sve ono: pati i sanja,
Prolazi kroz čudna stanja ....
E, pa ljubav mora i da zaboli....

Da je meni da se šnajderaju naučim:
mašinu poteram i doteram svoj sakov somotan.
Pa te sačekam za ćoškom i opaučim,
Pa te smotam jedan - dva, pod taj sako komotan....
E, kad već nećeš mirnim putom,
Okončaćeš pod kaputom,
Kad nećeš bratski....I demokratski (sic!) :)))))))

Da je meni ona žuta farba drečava,
Kada je oblačno i mračno, a ja malko nabaren (napijen) :))))
Pa da prođen tvojom tarabom ko mećava,
I metnem grafit erocki, za to sam, kažu, nadaren.
E, kad već nećeš mirnim putom,Primoran sam citron žutom
Da ti svoje emocije otkrijem....



Dakle, što želim reći.....Đoletove pjesme ostaju; stihovi žive u "narodu"....Kao da su u njemu i nastali...I tu je Đoletova vrijednost...Poistovječivanje...Ljubav...Emocije...Traju, zato jer su popraćene glazbom, šarmantne, lukavo zaokupljaju našu pažnju...I one "najbezazlenije" to nisu - imaju svoju poruku, svoju misao kuju prenose....Ne, nije to poezija za zauvijek...To je poezija za uvijek...:))))))

I meni najdraža, bez premca: "D- moll" (pa onda "Ringišpil" i sve ostale slijede......)



Njegove pjesme su doista dodir svile....

Nekoliko Đoletovih citata:

"Draga mama, život je jedno veliko.....
Da ne lajem, nema veze, Ti znaš šta.
To je sve lutrija, a ja ne odustajem od svog broja dok igra traje
Izgubim neku bitku, dobro,
al vremena bar još ima u neograničenim količinama
I ja se držim.
Još kako se držim...."

ili:

"Slušaj Ti mali, prgavi smislu mog života, nemam ja vremena da Te ne volim."

Uspoređivati Cesarića i Balaševića - moj pokojni profesor Kravar bi pao sa stolice :))))))) Deplasirano, jer naprosto ne možeš upoređivati neusporedivo...Kao da ja vodim Goldie da se takmiči sa - npr. hrtovima.....Ne ide - ona je cocker-spanielka i mora je se uspoređivati s njenom vrstom...tako i Đole, treba biti sagledan u kontekstu svojih suvremenika - a tu zaslužuje najveće ocjene......

Dakle, Cesarić je Cesarić, a Đole je Đole ......Dva žanra, rekla bih.....Pa tako i dvije vrste prosvjetljenja kroz njihovu umjetnost....

I na kraju:

"Nekima se čini da su moje pjesme sve iste. Shvaćam ih potpuno. Meni su naprimjer one Einsteinove formule sve iste. Nismo svi svemu dorasli." :))))))







Slike s koncerta - fotkala osobno....



Đole I Luki u Njemačkoj; upoznala nas Brena.....



Onaj gorespomenuti ljubljanski pijetao....I da - Mladen mi je postao dečko tih dana....:)))) I trajalo je....





Eto, to je Đole....Puno puta se dogodilo da živim ono, o čemu čovjek pjeva...Ne mogu se pohvaliti da je slično sa drugim pjevačima....:))))) Ako to ne znači biti nekome učitelj ili biti prosvjetitelj života - onda ne znam.....:)))))))

I ne dirajte Đoleta - jer ....)))))))

Pusa, L+B+G

Post je objavljen 18.05.2017. u 00:16 sati.