Pregled posta

Adresa bloga: http://blog.dnevnik.hr/srebrnesvinje

Marketing

Koncert Deep Purplea, Arena Zagreb, 16. svibnja 2017.

Vrijeme ih još nije pregazilo, to će vam reći svatko tko je bio na sinoćnjem koncertu Deep Purplea. Zaista, oduševljavajuće žestoki zagrebački nastup hard rock legendi, s kojeg nitko nije otišao razočaran, jer Deep Purple još uvijek mogu probuditi rock euforiju zatrapnu ispod gomile novih sterilnih rock bendova.
Od prve pjesme "Higway Star" preko legendarnih "Strange Kind of Woman", "Knocking at Your Back Door", "Lazy", "Space Truckin'", "Perfect Strangers", "Smoke on the Water", pa do novih "Bananas", "I Got Your Number", "House of Pain", "Silver Tongue", sola Stevea Morsea na gitari i sola Dona Aireya na klavijaturama i sve do bisa "Hush" i "Burn", publika je aktivno sudjelovala na nastupu.



Odlično ozvučenje i rasvjeta, odlična svirka, ali prekratko. To je jedina zamjerka, zaista odličnom nastupu legendi hard rocka. Počeli su svirati oko 21 h, a završili u 22:40, što je s obzirom na cijenu ulaznice od 220 kuna i na dugogodišnje čekanje da napokon dođu bilo prekratko.
Tijekom cijelog koncerta mnogobrojna publika, spominje se da je bilo oko 10.000 fanova, u žestokom je ritmu pratila svoje uzore. Svaka pjesma je dočekana i praćena pjesmom, skakanjem, žviždanjem i pljeskom, a ne treba posebeno naglašavati da su njihovi najveći hitovi dočekani s najvećom euforijom, od kojih je najveće oduševeljenje izazvala svakako "Smoke on the Water".



Na kraju koncerta je zaštitni vokal Deep Purplea, Ian Gillan poručio je da se vidimo opet, što je dokraja ugrijalo atmosferu u zagrebačkoj Areni, jer stvarno su još uvijek dobri u što se moglo uvjeriti i staro i mlado.
Treba i napomenuti da su više nego solidnim nastupom Divlje jagode i bivši pjevač Black Sabata Tonny Montano zagrijali publiku, koja je očito željna velikih rock spektakla, a nadamo se da nećemo morati čekati dugo na sljedeći rock koncert.

Pomalo iznenađujuće za ovo vrijeme kad dvorane baš i nisu pune, pogotovo programi sa skupljim ulaznicama, oko sedam tisuća ljudi došlo je u utorak navečer vidjeti oproštajnu turneju “Long Goodbye” britanske grupe Deep Purple u Arenu Zagreb.




Solidna svirka Deep Purplea nije izvukla reakciju publike dok nisu zasvirali hitove
Ispunjen parket i prvi rang tribina pokazao je da rodonačelnici hard rocka imaju vjernu bazu poklonika, a među starijima – koji čini se dolaze samo na koncerte bendova “iz osnovne škole” – našlo se i mlađe publike koja cijeni “pravu” starinsku svirku i „stare“ vrijednosti.

Sedam starih pjesama

Nisu čuli puno od starog Deep Purplea, u dva sata nastupa sedam pjesama iz onog doba. Ali su dobili porciju čvrste svirke izvorne trojke – pjevač Ian Gillan i ritam-sekcija Roger Glover i Ian Paice – potpomognutih klavijaturistom koji je obilno rabio zaštitni zvuk Hammond orgulja i njihovim stalnim gitaristom Steveom Morseom. S jedne strane je dobro da su Deep Purple svjesni proto-
ka vremena pa su dostojanstveno odbili svirati pjesme iz mladosti koje im danas ne leže i ubacili novije materijale, opet u maniru klasične hard-rock svirke. No, s druge strane loše je što su novije pjesme bezlične pa se publika, umjesto da vidi pravu “oproštaljku”, morala probijati kroz pjesme koje nisu niti do koljena klasičnom repertoaru.
Deep Purple

Doduše, odsvirali su ih čvrsto, autoritativno i tvrdoglavo, na luksuznoj pozornici s velikim videoekranom, mada su mi se povremeni pasaži solo dionica klavijaturista (u jednom trenutku odsvirao je i dio “Lijepe naše”), Glovera na basu i Stevea Morsea činili dosadnim i anakronim, ali ne i publici koja voli ovakav staromodni igrokaz.
Poput Neila Diamonda

Ianu Gillanu bilo je najteže, ali mu glas izdržava sve napore, iako se na početku moglo pomisliti da gledate Neila Diamonda kad je duhovito izašao na scenu u šarenim naočalama, bijelom sakou i ležerno se lelujao po pozornici.
Poručujući publici da se danas radi o drugačijem bendu, ali ostaje tajna zašto neki s godinama pokazuju logična ograničenja, a neki još stariji poput Micka Jaggera i dalje rade i izgledaju kao da je vrijeme stalo. Osim “Fireball”, “Strange Kind of Woman” i “Lazy” odsviranih u prvom dijelu koncerta, završetak sa “Space Truckin’” i “Smoke on the Water” pa “Highway Star”, “Hush” i “Black Night” na bisu publici su priuštili ono po što je i došla. Osobno mi je žao što na kraju koncrta nisu odsvirali njihov najveći hit "Child In Time", no to je vjerojatno zbog toga što Ian Gillan više ne može kvalitetno otpjevati tu pjesmu.





Post je objavljen 17.05.2017. u 06:27 sati.