Pregled posta

Adresa bloga: http://blog.dnevnik.hr/pametnizub888

Marketing

XYQW

Image and video hosting by TinyPic

U kafiću „Bez veze“, sjedili su do kasno u noć i razgovarali, oni, sugovornici.
„Ja“, reče Lua Xipčec, „ipak preferiram pse kao kućne ljubimce. Sve su ljubavi dobre, ali ljubav jednog psa totalno je bezuvjetna. Kad sam tužna, pas to odmah osjeti i ne pita ni zašto, ni kako, ni tko je svemu kriv, nego suosjeća i pruža utjehu. I ni do čega mu nije stalo nego do gospodara, pa ma kakav taj bio ili bila. Sve je u stanju učiniti – i žrtvovati život ako treba, kao što su mnogi psi u povijesti i napravili!“
„Zanimljivo“, reče Hrna Neyčinović. „A kako ti se zove pas. Je li kujica ili…?“
„Koji pas? Nemam ja psa. Nikada ga nisam ni imala. Ja ih cijenim u teoriji, ali praksa je, kako to obično biva, po svemu drukčija. Poslovna sam osoba, radim od jutra do večeri – ponekad i do kasno u noć – živim sama i tog jadnog hipotetičnog psa jednostavno nema tko izvoditi u šetnju! A kad sam bila mala, roditelji mi nisu htjeli nabaviti psa, jer da sam maloljetna, neodgovorna, slabokrvna i što sve ne.“
„Ja sam pak mačji tip“, reče Kevendiš Ylčex. „Mačke nikoga ne fermaju, samo postoje, opstoje i figuriraju kao takve bez većeg napora. Imaju vlastitu osobnost, sebi svojstvene emocije, ne kopiraju ljude da bi im se smilile. Kao da kažu: mi nismo doista tvoji kućni ljubimci, mi smo ovdje slučajno, u prolazu, mogle bismo isto tako biti na ulici ili u džungli. Nitko smo i ništa, a i ti si nitko i ništa, ne računaj na nas.“
„Sve to kažu?“, upita Ypsila Xić. „Ali, koliko je meni poznato, Kevendiše, ti uopće nemaš mačku nego, naprotiv, psa – pravoga rasnog psa!“
„Tako je. To je diverzija sudbine. Naličje htjenja. Još ga, silom slučajnosti, najviše i izvodim u šetnju pa mi je to nezgrapno ulizičko stvorenje privrženo skroz na skroz. A ja bih radije imao ofucanu mačku punu nametnika koja će me prezirati, onako po mačji, negoli tu pseću gvalju bezuvjetne ljubavi!“
„Ma što ti zapravo hoćeš?“, upita Yoy Quiqeq. „Nek' ti bude ljubav psa i budi sretan! Što bi radio da, kao ja, imaš mrava za kućnog ljubimca?“
„Mrava!?“ začudiše se sugovornici.
„Da, imam mrava za ljubimca! Ne mravlju farmu kakvu je moguće nabaviti svako malo u svakom malo boljem trgovačkom centru – nego upravo mrava, jednog jedinog mrava! Zove se Mrvun i jako pati za matičnim mravinjakom. Sto puta sam ga vraćao, ali džabe – uslijed hrane kojom ga nuđah izmijenila mu se biokemijska signalizacija. Mravi rodnoga mravinjaka uopće ga ne prepoznaju! A mravlja ga kraljica, kod koje sam se osobno založio za Mrvuna, smatra nakupinom izmeta. Zbog svega toga, Mrvun je neobično tužan mrav. Jede minimalno, u šetnjama ne uživa, a s ukućanima komunicira samo o najnužnijem: o pitanju današnjeg ručka, računima za vodu i struju, promjeni posteljine, kao i o nadirućem valu historijskog revizionizma koji potresa našu zemlju!“
Uto u prostor kafića „Bez veze“ nahrupi veliki broj XY osoba. Zauzmu slobodna mjesta pa počnu s vlastitim pričama – tako da se gore započeto pričanje o kućnim ljubimcima izgubilo u sveopćem žamoru.

Post je objavljen 16.05.2017. u 15:14 sati.