Pregled posta

Adresa bloga: http://blog.dnevnik.hr/mcmlx

Marketing

paradoks njegova veličanstva

Kroz spavanje, kao jednu od temeljnih bioloških funkcija, čovjek utroši prosječno trećinu svoga života i kako kaže stara narodna, tako na najugodniji način si skrati život.
Unatoč svim znanstvenim istraživanjima, spavanje krije mnogo zagonetki, jedino što je nesporno dokazano – zdravo je.

Dok ostali sisavci spavaju puno ili vrlo malo, kod ljudi spavanje ima i svoju kulturološku povijest.
Kako su ljudski primati spavali u krošnji ili pećini, tek gradnjom prvih nastambi čovjek si je počeo uređivati i tako kultivirati svoje mjesto za spavanje, stvarajući tako povijest njegova veličanstva – kreveta.

Hrvatski jezični portal ga lapidarno definira kao samostojeći dio pokućstva koji služi za ležanje i spavanje ( uglavnom preko noći ) a seže negdje dva tisućljeća prije Krista ako se čita rimska i grčka povijest. Latinski izraz „accubare“ ne znači samo ležati, nego i ležati pored (punog) stola što su Rimljani itekako običavali. Naravno oni boljestojeći, obični puk se morao zadovoljiti slamom.

U srednjem vijeku „ jednokrevet“ si je mogla priuštiti plavokrvna kasta, a raja je koristila obiteljske „višekrevete“ i to u smjenama, zbog nedostatka mjesta za spavanje.
nažalost i u današnje vrijeme u prenapučenim slumovima megagradova iznad i ispod ekvatora jednokrevet je i dalje luksuz.
Kao kulturološka povijest sama , tako i kulturološka povijest spavanja nije linearna, te se razvijala različito o pojedinim dijelovima svijeta, što je značajno ovisilo i o gospodarskim čimbenicima.

Biološka funkcija se nije dala regulirati niti religioznim razlozima, pošto iz srednjovjekovnih samostani potječe i izraz o „vječno pospanim/umornim redovnicima“ od kada se vuče osuda pa i kažnjavanje drijemeža, teško spojivog s disciplinom ili stegom. Hladnoća spavaonica je trebala dodatno pridonijeti smanjenju želje za spavanjem. Zahvaljujući toj činjenici, povijesti spavanja su se pridružile postelje, deke i prekrivači u raznim inačicama.

Iako mi ne ide u glavu kome (umornom i neispavanom) može išta značiti estetika prekrivača.
No kako je kultura jedenja doživjela kreaciju jedaćeg pribora (inače potpuno suvišnog sredstva za unošenje hrane u usnu šupljinu), tako je i kulturološka dimenzija spavanja dovela štrikane jastučnice i kakve sve ne ukrašene prekrivače u spavaće sobe.

Ritam života je na zapadu doveo do toga da se danas zbog tempa civilizacije, manje spava za jedan sat nego što se to prosječno prakticiralo prije stotinu godina.
Zbog diktata ekonomije spava se manje a i kad se to čini mobitel je kraj uzglavlja, za slučaj kad te šef zatreba.
Čak i tradicionalna siesta u južnijim zemljama zahvaljujući globalizaciji, polako nestaje, kao što je nestao običaj naših baka i djedova, da se ubije oko nakon dobre spize.
Vječno pospani redovnici su danas vječno pospani djelatnici.
Unutrašnji ljudski sat koji nas je znao ispratiti do kreveta po noći, s vremenom se pomaknuo.
I nadoknađuje se u uredu, sabornici, tramvaju ili čekaonici.

Pa onda vas netko mune laktom u rebra: „Probudi se!“; „Ne spavaj!“; Diži se mulac jedan!“

I to baš u trenutku kad ste nešto lijepo i slatko usnuli, što svaki daroviti spavač zna, za razliku od nesretnika koji se prevrće po ležaju a sna niotkuda.

I tu je paradoks: radi se o osnovnoj biološkoj funkciji koja ima svoju kulturološku povijest, s razvijenom industrijom ležaja, prekrivača i jastuka i koja predstavlja ugodan ventil za opuštanje, a s druge strane nađe se netko tko vam perfidnim metodama ne dopušta duboko razmišljati sklopljenih očiju.

laku noć


John Henry Fuseli_The Nightmare


Post je objavljen 11.05.2017. u 23:40 sati.