Marketing
Peta zapovijed...
Imam pacemaker, pet stentova, a i odrezali su mi obje noge, da ne mogu nikom pobjeći. No, dobri duh Zagreba ostao je živjeti u meni. Nikad mi nije dosadno. Evo, danas promoviram roman “Peta zapovijed”, koji sam najavio prije 20 godina. To je moja četvrta knjiga, a osjećam je kao prvu obzirom na to koliko sam dugo radio na njoj.... rekao nam je Božidar Smiljanić... koji se odaziva na ime Darko... i objasnio nam naslov ...Perući krv sa svojih ruku, Nikola tiho mrmlja: „PETA ZAPOVIJED GLASI: „NE UBIJ!“. ..
Bila je to divna večer... promocija postmodernističkog povijesnog romana rijetkih vrijednosti... uživali smo u riječima Vladimira Brnardića povjesničara i Vladimira Lončarevića povjesničara književnosti... u pjevanju Lee Barba uz pratnju njenog oca na gitari... renesansna FROTTOLA je uronila u naša srca...
Božidar Smiljanić je napisao povijesni Roman... Peta zapovjed... u 685 stranica su zgusnute dvije povijesne godine... 21. prosinca 1536 do 27. listopada 1539... Nikole IV Zrinskog... promovirao ga dan prije otkrivanja spomenika Nikoli Zrinskom
Osnovna vrlina svakog (pravog) povijesnog romana je jest baratanje povijesnim podacima. U dokumentarnoj utemeljitosti Smiljanić je nenadmšan, o čemu svjedoći i njegov bogat "Glosarij i nužna objašnjenja". Kao da u Smiljanića ne postoji nijedan detalj koji nijepoduprijet injenicama, a oni pak detalji koji su plod autorovih osmišljanja (jer da ih nema bio bi ovo hirtoriografski rad) uvjerljivo su poduprijeti činjenicama, odnosno iz njih proizlaze.
No ta dokumentarnost nikad nije sama sebi svrhom, nego je svrhom tkanja uspješne artističke proze... Osoito se ogleda u dijalozima... neće Dalmatinci u Smiljanića govoriti školovanim štokavskim standardom, niti će Osmanlija srpskog porijekla progovoriti hrvatskim, nego srpskim idiomom...
Upravo zbog toga ti dijalozi nemaju premca u hrvatskoj prozi. I ne samo to, upravo u njima ponajbolje dolazi do izražajaono što prožima cijeli rukopis i što plijeni pozornost, a to je iznimna jezična osviještenost autora...
Denis Perišić... djelić predgovora knjizi.
No ta dokumentarnost nikad nije sama sebi svrhom, nego je svrhom tkanja uspješne artističke proze... Osoito se ogleda u dijalozima... neće Dalmatinci u Smiljanića govoriti školovanim štokavskim standardom, niti će Osmanlija srpskog porijekla progovoriti hrvatskim, nego srpskim idiomom...
Upravo zbog toga ti dijalozi nemaju premca u hrvatskoj prozi. I ne samo to, upravo u njima ponajbolje dolazi do izražajaono što prožima cijeli rukopis i što plijeni pozornost, a to je iznimna jezična osviještenost autora...
Denis Perišić... djelić predgovora knjizi.
Darko je bio i ostao dobročudan kritičar moga piskaranja... napisao mi je odličan osvrt na zbirku pjesama Pelinjak, rukovet gorkih stihova, Švicarska 1995... sudjelovao u ukorićavanju mojih zbirki Mostovi pod kojima se budim i Nestvarno stvarni... da, moram zaroniti u knjigu... i onda ću se potruditi, njemu za ljubav, napisati osvrt...
Još jedna misao mi titra u svijesti... promotori su rekli... ovaj roman je odličan predložak za TV seriju o Nikoli IV Zrinskom...
nadam se i režiseri će prepoznati tu vrijednost čitajući ovu savršenu povijesnu knjigu...
Dijana Jelčić
Post je objavljen 08.05.2017. u 08:18 sati.