ili predugački oratorij
voljela bih te još
jednom
čuti
ova noć je prepuna
uspomena
koliko uopće vrijede
riječi
i koliko je magija
uplela prste u naše
male igre
očiju
katkad postane
dražesna ta
lakoća psovke
kojom se
braniš i kojom
kao da zazivaš
na odmorištima
je uvijek bilo
mnogo ljudi
i bili su
užurbani
od sjećanja
sve to mimoilaženje
ostavljeno je
negdje
da jednostavno
pobjegne
zašto želimo
pobjeći od sebe,
nije to lako
pitanje
osjećaju, ne, oni
znaju
da su nešto krivo
učinili.
i čemu onda
sva saznanja
o istinama, i ljubavima
i razumijevanjima
čovjek koji
je našao svoj
dom
on ga osjeća
svakom svojom
porom.
čak ga ni ne brani.
jer, on ga ima neotuđivog.
on je davatelj
i primatelj.
to je nešto kao
žudnja za golim životom
majsko cvijeće
podsjeća nas
koliko smo krhki
i prekrasni
i koliko smo vrijedni
svakog cvata
svakog daha
i svakog pokreta
zemlje
žudnja za golim životom
isplela je oko
mene meridijane
i paralele
i ja joj se
ponizno
predajem
Post je objavljen 08.05.2017. u 00:32 sati.