Pregled posta

Adresa bloga: http://blog.dnevnik.hr/confide

Marketing

Ždereš li i ti?

Hrana je uvijek imala neki fokus u mom životu, vjerojatno preveliki, jer ako se nisam debljala od nje, onda sam svakako bježala od nje.
Dio je vezan uz to što moji roditelji imaju morbidnu fascinaciju hranom, i ako je već ne jedu, onda svakako pričaju o njoj. Posebno su im primamljivi dijelovi oko planiranja klanja i pripreme mesa, pa samo moje zgražavanje istim uzrokuje još veći pripovjedački entuzijazam (jer je različitost prljava i glupa, pa se alternativni načini prehrane i/ili života ne preporučuju).

Naravno, nije pomoglo ni to što imam spor metabolizam. Ali istinski spor i ustresiran u pičkumaterinu. Kao primjer ću reći da sam u prosjeku imala i po 2 sata treninga dnevno da se održavam i čim sam sa tim stala - kile su naskočile. Nije to ništa alaramantno, ali je iritinatno. Biti u vječitoj sprezi sa nečim. No o tome u nekom drugom postu. Sada bih se malo usredotočila na taj koncept žderanja i prožidaranja.

Mi smo uistinu hrano-centrična nacija, a pritom nam odabir zdravijih namirnica i nije baš prioritetan. Velikim dijelom jer smo i depresivna nacija, pa se hranom ujedno i tješimo.
Bog zna da se i ja svakih nekoliko dovedem u stanje - jebeš sve, daj mi pivu i daj mi neko smeće za jest jer je sve ostalo pointless.
I u mnogo slučajeva tako i jest. No, u nas, u mojoj okolini barem, ovo se događa stalno - kod skoro svakog obroka.

Moja mater najviše voli probat hranu šest puta prije nego je gotova.
Otac doručkuje špek sa kobasom koji zalije sa kojim gemištom. Doručak je srećom nekad oko podneva.
Kod nas ne treba specijalna prilika za speći odojka ili napraviti francusku, a u prosjeku se u njihovom domu nalaze barem 3 ručka.
Od jučer, danas i sutra.
Bacanje hrane je veliki grijeh, pa se radije preždere po potrebi.
Teško je. Nekad se mora rano početi jesti jer treba napraviti barem dvosatnu pauzu između gulaša i graha sa krumpirom, a popodne se ima i riba.
Riba će se možda smrznuti, obzirom da je zdraviji odabir, pa tako i manje fin.

Iako su u šezdesetima, moji roditelji najviše vole tackati kruh u mast, a za večeru grickati čvarke.
Ne zamaraju se kolesterolima, kilama ni jetrama, jer je jelo fokus života i živi se da bi se jelo.
Don't get me wrong. Oni su jako bolesni, u drugim sferama - ali sačuvaj bože da dopuste da im neka bolest uskrati bogomdano pravo da jedu.

Da nisu usamljeni u takvom razmišljanju, potvrdila sam i kod svakog skupnog obroka kojem sam prisustvovala, a tu ću ubrojiti i mnoge hotelske boravke. Švedski stol i nešto vremena jako dobro prikazuju sklonosti mase globalnom prežderavanju.
A što žderemo? Pa prvenstveno meso s mesom i onda nešto malo omašćenog priloga (pomfrita, zapečenog krumpira ili tijesta).
Sve to zakucamo sa tanjurom ili više kolača i onda obično zalijemo s nekim alkoholom ili recimo kokakolom ili cedevitom.
Sve u svemu, jako malo hrane bude neživotinjskog podrijetla, ili pak lako za crevca.
Prosječan doručak se sastoji od sireva i sirnih namaza, raznih narezaka, jaja, hrenovki. Kao nemesna ponuda bude obično neki crunch-choco-štogod, no ponovo u kombinaciji sa mlijekom ili jogurtom.

Ne znam, možda sam ja stvarno baksuz, ali s takvom prehranom bih se brzo našla bolesna/pretila.
Uopće mi nije jasno kako masa srednjovječnih ljudi preživljava sa takvim obrocima i ima snage za funkcioniranje. Osobno smatram da se ne hranim baš najbolje, ali s druge strane ja i masni krumpir smatram junk-foodom pa ga radije izbjegavam. Doduše, ne uvijek uspješno :).

Vani se ponešto mijenja ponuda, tako se mogu naći i željeno voće i salate čak i za doručak. Nije neobično da se jedu orašasti plodovi ili zobena kaša rađena na vodi. Normalno je i prihvaćeno da se svugdje prvo nudi voda, a onda neki sokovi, a i oni su većinom napravljeni od svježe cijeđenog voća.

Što vi jedete? Jesam li ja stvarno debos ili imam sreću u nesreći da moje tijelo odmah reagira na sve što mu ne valja?

:gladan:







Post je objavljen 02.05.2017. u 08:09 sati.