Pregled posta

Adresa bloga: https://blog.dnevnik.hr/ap-placenici

Marketing

ZAZ vs. Plaćenici


Plaćenici

Slabi odaziv zbog produljenog vikenda, najavljenu osmorku Plaćenika tjera na ZAZ-ov trening na Borongaj. Na kraju nam na teren izlaze svega četvorica, ali tamo srećemo još jednog kojeg već mjesecima nismo vidjeli na našem treningu. Imao čovjek prometnu, ošišao dugu kosu i svašta nešto. Ali tako je to u anarhiji, koga nema bez njega se mora. Domaćini nas dijele po nekim svojim kriterijima na plave i crvene. No-loadout ekipa uglavnom završava na plavoj strani. Po scenariju treba osvojit neke rakete i odnijet ih negdje, treba zauzet neke kućice i svašta nešto. Prekompliciran scenarij za nas. Kako ekipe kreću jedne drugima u susret, vidimo da se većina naših prestrojava na desno krilo. Samim time naša četvorka kreće lijevo. Na rubu terena dolazimo do te neke kućice koju treba zauzet za dovoz rakete (ako smo dobro shvatili). Pošto tu nema akcije odlučujemo krenut naprijed, pa Živko to javlja s vezom našima. Odgovora nema. Nakon jbn obuhvata izbijamo u prostor kampusa i vraćamo se lagano cestom prema terenu. Nailazimo na liniju crvenih s leđa i probijamo ih napredovanjem uz garaže. Nakon spajanja sa našim snagama, govorimo im dokle je čisto i vraćamo se s njima nazad. Napredovanjem uz žutu kuću, iz zasjede nam metu ljudstvo koje se kretalo uz kuću. Pošto sam bio desno od njih zauzimam busiju uz jedno drvo i čekam da izađu na otvoreno. Rješavam ih jednog po jednog, što na cesti, što u gustišu sa suprotne strane. Crveni prosipaju tisuće bibija po gustišu, ali očito me ne vide jer pucaju uglavnom lijevo od mene. Predostrožnosti radi prebacujem se još jedno deblo lijevo. Iako sam potpuno sam, nastavljam ih rješavati. Premoć KLMK uzorka u zelenilu, dovodi me dva puta u situaciju da moram pucati na ljude udaljene svega dva-tri metra. Likovi gledaju u mene i ne vide me. Nakon petnaestak killova netko me (konačno) rješava sa desne strane.

Plaćenici

Vraćam se u Mash, a potom sa našima koji su tamo bili krećemo po lijevom krilu na onaj puteljak kroz gustiš. Dio ekipe ide uz hangar i one zidove. Mi smo na puteljku negdje paralelno s njima. Čistimo neprijatelje po gustišu, ali rješavaju oni i neke naše. Čujemo im replike na nekih 10-ak metara, ali ih ne vidimo. Zabijamo se u gustiš s kontra strane i doslovno gmižem uz rub vegetacije ne bi li ih uočili. Igra mačke i miša se na kraju isplatila. Uočavam siluetu i sa tla otvaram paljbu na lika koji nam je od tamo pobio pet-šest boraca. Nastavljamo naprijed i odjednom dečki iza nas javljaju pogađanje. Netko nas je probio s leđa. Nemamo izbora, pa krećemo počistit to iza nas. Lociramo ih otprilike i krećemo u gustiš. Rješavamo jednog, pa drugog. Izlazimo u otvoreni prostor povezati se s našima. Pregrupiramo se i vraćamo nazad u gustiš. Vidimo ih na kraju puteljka i opet krećemo prema njima. Nešto rješavamo, ali jako su zbuksani sa obje strane puteljka. Na kraju me tip rješava sa nekih 15-ak metara. Drugi put ginem, a do tada imam 20-ak killova. Dobar omjer u svakom slučaju. U Mash uskoro stiže i ostatak Plaćeničke ekipe. Važemo hoćemo li na pivu u Čingać ili ćemo u još jedan napad? Blizu je 13h, a jedan naš radi od 15h, pa se odlučujemo za pivo. Ljudikamo još koji sat i tri pive kasnije razilazimo se zadovoljni odrađenim.

Plaćenici


Post je objavljen 30.04.2017. u 16:09 sati.