Marketing
NA PUTU U EMAUS Lk 24, 13-35 (Zamet, 1998)
1.Ova dvojica idu u Emaus, ali zapravo gdje idu?
A ti, gdje ideš? U neki svoj Emaus. Ali kamo su u biti svi tvoji koraci zapućeni?
Sva naša putovanja i svi koraci, makar toga možda i nismo svjesni, imaju za cilj susresti se s Isusom. Na ovoj dvojici je to očito. Išli su u Emaus, a onda kad su Isusa susreli, Emaus im je nebitan, tek što su došli vraćaju se u Jeruzalem da jave ostalima da su susreli onog kog je cilj svih naših traženja.
2.No bitno je vidjeti da se Isusa susreće na putu. Nalazi ga onaj tko ga traži. Tko se neumorno lišava iluzija da ga može igdje drugdje na i doli u prolazu. Njega se ne može imati, kod njega se ne može prebivati. S njim se može samo putovati. Pridružuje nam se na putu kad hodamo tražeći pravi Put i pravi Cilj. Tek tad nam se objavljuje kao Put, Istina i Život.
3.Približava nam se dok izričemo istinu o sebi, svoja nadanja i razočaranja, zbunjenost i rezigniranost. Koji ne glume dobro raspoloženje, niti očajavaju nad razočaranjima. Tek su zbunjeni. I u istini svoje stanje nose.
4.I tada dok se njima sve činilo jadno i pusto, dok su mislili da je sve velika nevolja, da je Isus iz njihovih života zauvijek nestao - Isus je s njima. Sluša njihove riječi, hoda uz njih. Premda su žalosni - stvarnog razloga za žalost zapravo nema.
5.Oni mu izgovaraju svoje vjerovanje: Koji bijaše prorok ... pred Bogom i svim narodom. Predali su ga da bude osuđen na smrt te ga razapeli. Ukazali su im se anđeli koji su rekli da je on živ. Ali to je tek recitiranje. To je znanje. Tu još nema spoznaje koja bi dodirnula srce.
6.Zašto ih njihovo znanje o vjeri nije učinilo vjernicima? Jer su bezumni i spora srca. Jer u Božjoj riječi čuju ono što im odgovara, a ne što ona stvarno poručuje. (Zato pazi: egzegeza a ne eisgezeza!) Daj se od Isusa poučiti. Kako? Budi ponizan, poučljiv, slušaj slučajnog stranca.
7.Isus im se objavio jer su ga gostoljubivo ugostili. (Navaljivahu: ostani s nama...) [Abraham ugostivši ona tri čovjeka, ugostio je anđele Božje. ... “Bijah stranac i primili ste me...” “Na vratima stojim i kucam, otvori li mi tko vrata večerat u s njim...”]
Budni budimo prema strancima, tu je negdje tvoja sreća, u tom tajanstvu se krije ono što iščekuješ. Sam sebi si presiromašan da bi si bio dostatan. Sreća je izvan tebe, u onom nepoznatom. Onaj tko uvijek ide na sigurno, nikad se bitno ne obogaćuje. Riskiraj dajući se nesigurnosti s nadom. Tko stranca ne primi u svoj život, osuđen je ne oženiti se. Jer nisu li nam osobe u koje smo se za sav život zaljubili najprije bili stranci...
Isto tako: tko nema smjelosti primiti novog Isusa, obnovljenu Crkvu, vjeru drugačiju od mojih dragih navika i običaja - osuđen je ostati bez živog Isusa.
8.Večera, zajednički obrok. Tema hranjenja. (Čega smo mi zapravo gladni... Za čim naše usne čeznu, što bi naše duše njima htjele k sebi približiti?) Isus koji je na posljednoj večeri rekao da neće s njima više jesti dok ne dođe Kraljevstvo Božje, s njima sada jede - jer je Kraljevstvo došlo.
9.Riječju im je srca pripremio, a onda kruhom duše nahranio. To je struktura svakog sakramenta.
10. Prepoznaju ga, a on nestaje. Isusa se ne može zadržati. On bljesne, a mi od tog bljeska živimo. Znamo da je tu i kad ga ne vidimo. Od sad možemo i bez gledanja, jer nam je srce ražario i u njem se nastanio.
11. Sva prošlost se ugledava u novom svijetlu. Nije li nam srce žarilo... Liječi naša sjećanja. Shvaćamo sve ono neshvatljivo u svom životu, za što možda ni nismo znali da ne shvaćamo, što možda i nismo osjećali da nas pritišće, ograničuje i boli. On nam daruje našu vlastitu prošlost preobraženu. (U tebi svoje prošle patnje ljubim...) asocijacija: “Partirai, la nave partirai...”
12. Doista uskrsnu Gospodin... Doista, istina je ono što smo znali razumom, ali jer nismo iskusili srcem, nismo u to vjerovali.
(Što li mi sve znamo, a u to uopće ne vjerujemo... I s druge strane, kako li smo samo uvjereni u ono što smo dodirnuli srcem, premda nam je možda to pameću neshvatljivo.)
Post je objavljen 30.04.2017. u 07:30 sati.