Marketing
Dresden
Stari grad na istoku Njemačke čeka nakon proljetne kiše pokazati svoju ljepotu na šetnici uz Labu. Veseli od putovanja, blaženo ne razmišljajući o tome je li u takvom čemu primjereno uživati ili nije, već na početku shvaćamo kako nakon Galerije starih majstora (u kojoj ne fotografiram ništa) nećemo imati puno vremena za šetnju, pa se koncentriramo na najuže središte. Zgrade Opere, Frauenkirche, šetnica uz Labu, a posebno unutrašnjost muzejskog kompleksa – dvorca, dočekuju nas na iznimno tih i miran dan, pa se uz grijanje u zavjetrini na gotovo zubatom suncu može iz daljine čuti čak i šum vode u fontanama ili pjev ptica. Blažena planinarska navika oblačiti se slojevito. Pomalo uspavani tom svjetlošću, skidamo nepotrebnu odjeću izlažući se na kavi za umorne noge radostima konačno toplog proljetnog sunca.
Od priče o ruševinama i bombardiranju zapravo ovdje ostaje tek dojam, jer život što pršti ne dopušta smrti pobjedu. Granice su ovdje daleke i nepoznate crte i iza nas tek ostaju slabo čujne vijesti o kolonama i čekanjima kada nakon Usti nad Labem (o tome poseban post) bez ikakve kontrole prelazimo iz Češke u Njemačku. Na vrijeme u kojem živimo podsjećaju nas policajci sa obješenim automatskim puškama unutar kompleksa željezničkog kolodvora. U šali Najdraža, dok se vraćamo širokom avenijom prema centru, veli da je lijevo Kaiserova, a desno Honeckerova ostavština, na što primjećujem kako bismo morali promijeniti smjer za stoiosamdeset stupnjeva da bi uhvatili pravu orijentaciju. Zdušno i složno zanemarujući sve ispravne orijentacije osim geografske, vraćamo se u središte grada, nastojeći po preporukama na putu nazad u Češku još stići pogledati i druge stvari.
Zbogom, predivni Dresden!
Post je objavljen 28.04.2017. u 10:45 sati.