Dan se odmotao sasvim jednostavno kao da noći i nije bilo. Jutro je ranim cvrkutom najavljivalo dobar početak. Mir posvuda polegao i niti jedan zvuk svakodnevnog rituala nije se čuo. Valjalo je ustati, pomaknuti se iz tog gotovo mistićnog trenutka buđenja. Ipak ostaje jednako mirno skoro bez disanja samo osluškujući pjev rano-jutarnjeg zbora. Pokušava prizvati u svijest o kojem se to danu radi, ali mozak je još izvan pogona i nakon nekoliko pokušaja odustaje. Saznat će kasnije. Sve će saznati kasnije. A zapravo krenulo je to još nekoliko mjeseci ranije. Snijeg je lagano sipio, cesta je bila čista, ali mokra i valjalo je oprezno voziti. Djeca su spavala na zadnjem sjedalu svatko u svojoj sjedalici, ona je dremuckala jer put je bio dug, nekoliko sati vožnje. Božić su trebali proslaviti kod njegovih roditelja kao svake godine. Podijeljeni su bili tako da Uskrs budu sa jednim roditeljima, a Božić sa drugim. Ona nije vidjela ta jaka svjetla koja su nevjerojatnom brzinom jurila prema njima. Morao je nešto poduzeti. Skrenuo je najviše što je mogao, ali uzalud. Šleper ih je pogodio postrance odnijevši tri života u trenu. Pomoć je stigla prekasno osim za nju. Nakon dugotrajnih bolničkih besvjesni stanja njenim su roditeljima rekli da se nikada više neće probuditi. Oporavljenu od lomova vratili su je u njenu djevojačku sobu i njegovali. Njegovali mjesecima sve do tog jutra kada je čula pjev ptica i poželjela ostati još malo ušukana. Vrata su se polako otvorila i mama je kao svakog dana na prstima tiho ušla. Ona ju je veselo pozdravila otvorenih očiju, toplog glasa pitajući koji je dan jer nikako se ne može sjetiti. Nijema od šoka, sreće, prepuna emocija mati je zaplakala. A onda su slijedili sati i sati razgovora. Njezino sjećanje je bilo potpuno prazno između mature i dana kada se vratila iz kome. Poželjela je ponovo zaspati.
( Male priče iz zbirke, NOĆI BESANE u kojima su nastajale)
i malo glazbe
Post je objavljen 18.04.2017. u 10:31 sati.