na svu sreću uskrs je uskoro gotov jer oni naglasniji su obično najmanji vernici. međutim, problem nije u veri problem je kad neko, a uglavnom svi, treba tvoju potvrdu da veruješ kao i kolike je jačine tvoje vere. i što je najgore vera je postala u trendu, isti taj isus okičen zlatnim šljokicama, ružama i nebeskim platnom. njegova krv miriše i bol je prolazna. licemerni ljudi koji ne bi pomogli ni najbližima kunu se u isusa i drže ga za ruke naivno poput jagnjeta. propisi nalažu da postiš danima i danima iako su većini prljave lobanje prepune ružnih misli te onda onda mešavina posne hrane dobra za organizam, i čovek se često pronađe u onim situacijama kad je sebi u očima veći jado nego što je bio do tog trenutka - za dobrobit nečega, pretvaraš se da ne razumeš, uzdahneš i ćutiš. čim ne ispunjavaš te kriterijume s tobom nešto golemo nije u redu i bilo bi najbolje da veruješ u ono u šta oni veruju a obično je odraz te vere odraz u razbijenom staklu. ima nečeg poražavajućeg pozivajući se na boga i religiju i veru samo zato što imaš novca ili zdravlja ili prosto sreće igrom slučaja jer ipak mislim da ima mnogo ljudi koji poseduju i veću veru pa nemaju komforan život baš naprotiv neizvestan, a onda verujem da uslede oni ismevajući komentari zamotani u neku trulu demagogiju.