Pregled posta

Adresa bloga: http://blog.dnevnik.hr/odazivotu

Marketing

Pozdrav iz Varaždina

Pobjegli smo od kiše kroz Gorki Kotar gdje nas je pratila gusta magla
koju smo pozdravljali što smo se više udaljavali Autoputom.
Kilometri kojima smo ga prelazili povećavali su šansu za lijepim vremenom
te smo se nadali da će boja na nebu poprimiti boju
predivnih polja uljane repice u čijoj zlaćanoj boji uživam sa suvozačevog mjesta.




Tradicionalno zadnjih godina svjesno izabirem jednodnevni obiteljski izlet,
odmak od masovne šopingholičarske histerije pred blagdane.
Doziva me grad Varaždin već neko vrijeme, a vrijeme je očito sada.
Kad pojačaš tišinu u sebi,
smanji se izvanjska buka pa smo tako moja tri mušketira i ja uživali bez puno riječi.
Drvena masivna vrata i pločnici granitnih kocaka strast su najstarijeg mušketira.
Crkve s predivnim pročeljima i unutrašnjosti, osim duhovne, imaju veliki turistički utjecaj.
Naravno da smo prvo posjetili Anđelinjak,
ali nisam odustala ni od ostalih anđela oko sebe.
Muzej se zatvorio pola sata prije nego smo došli do njega no nema mjesta razočarenju.







Oduševljava nas Stari grad,
povijest koja je ispisana u svakoj travci, drvetu, vrbi koja me prizvala na grljenje
i vjetru koji je u tom trenutku zamrsio njene duge grane kojima me pomilovala po licu.
Od sreće sam pustila suze radosnice koje su također znak da ovaj grad osjetim svom svojom dušom.
Duša nas je navodila gdje su nas noge dovele do ruke koja prosi.
Rad na ulazu u galeriju zanimljivog umjetnika još zanimljivijeg imena- Darwin.
Guštajući u njegovim radovima na granici sarkazma i ironije s političkim i svjetovnim životom
rad sa glavom bika i wc školjke kojeg ,kako kaže,
često pokazuje strancima jer oni razumiju riječ „bullshit“, kao i drvena stolica u zraku
koju drži četvrta noga na visini od preko dva metra pa tko se uspije posjesti u nju,
postat će gradonačelnik.
Nema sumnje da je ovaj veseli i glasan umjetnik selidbom iz našeg kraja
došao ovdje narušiti tišinu Varaždinaca.
Da ne zaboravim, gipsanu ruku na ulazu postavio je umjesto živog prosca
koji "ne jede ni ne pije" pa svakako profitira bez troškova i tu završimo naše zanimljivo druženje
na račun današnjeg života gdje je prosjačenje sve učestaliji izvor zarade.







Vrijeme je ručka te na preporuku slučajnog prolaznika
krenemo do restorana koji nas oduševi nazivom,
a terasa na koju sjednemo potvrđuje
da bi raj zaista mogao ovako izgledati.
Naime, cijeli svod je ukrašen živim ljubičastim cvjetovima
velikog starog drveta koji raste sa strane,
a raširio je svoje cvijeće preko cijelog otvorenog krova.
Visterija zaslužuje našu pažnju i divljenje, gotovo kao ukusan ručak, konobar,
vrstan predstavnik ovog plemenitog zanimanja
koje izumire kadrom koje odlazi u neke bolje plaćene zemlje,
a predjelo, kao i desert na kraju,
sve na račun kuće oduševljavaju i zasjenjuju naše restorane na moru.
Ovdje turizam živi cijelu godinu.






Punih dojmova i želuca ustajemo od stola te šetamo dalje do obližnjeg trga
koji je također zavidno sređen.
Lijepe, udobne, stilski posložene terase kafića s drvenim vazama za cvijeće,
ljubazno osoblje, cijene duplo jeftinije od našeg grada
potvrđuju da ovdje vlada neka drugačija, smirenija energija.
Do nekog drugog fizičkog putovanja, do poticaja duše
da ide tamo gdje će se napuniti još više,
pozdrav iz Varaždina grada koji je ostavio u meni puno
bogatije i dublje dojmove koji mogu ispisati u jednom postu.
I ovo putovanje potvrđuje da si uvijek točno tamo gdje trebaš biti-
u gradu anđela sa svojim anđelima.











Post je objavljen 17.04.2017. u 10:42 sati.