Pregled posta

Adresa bloga: http://blog.dnevnik.hr/primladenu

Marketing

Sve ima razloge

Često putujem mislima. Sve je to češće kako mi ostatak vida slabi. Putujem mislima kada i nogama idem. Uhvatim se kako sam sebi šapćem: 'ovdje je rub'. 'ovo je kanta za smeće', 'stepenice 13, 13, 14' ( pred pothodnikom ), 'cesta', 'ovo je pješački prelaz' ... Činim to čak i čutke.
Donekle je lako kada se radi o nepokretnim objektima. Na poznatom terenu znam gdje su. Čak i neravnine puta poznajem. Kante, zidove, rubnike pozdravljam laganim dodirima štapa.
Nekada, kada sam dobro vidio, imao sam teoriju kako je hodanje stalno padanje i podmetanje nogu. Gubljenjem vida i ta teorija se mijenjala. Očito teorije ovise o resursima koji je podupiru.
Slabljenjem vida, odustajem od slobodboga pada i priklanjam se istraživačkom kretanju. Noge sada nose tijelo putem koji bi trebao biti siguran. U tom istraživanju štap je veliki pomoćnik.
A koji je smisao istraživanja na poznatom terenu? Izgleda da se tu može i napamet, pogotovo, ako se vidi maglovito.
Međutim, sve je podložno promjenama. Korak je lagan uz spremnost ustuknuti.
Ni čovjek nije uvijek isti. Tako ni osjećaj prolaza vremena, a time i osjećaj pređenoga puta. Štap, šilterica, ruke, sluh, pa i čitavo tijelo saživljavaju se sa okolinom. Kao da postajem sve to.
Što saživljavanje nosi? Uči me, da puninu života čine i iznenađenja. Pa kakav bi nam to život bio da sve znamo?
I tako razmišljam o životu i nama ljudima u njemu.
Sjetih se mnogih priča i stupičima na pločnicima. Koliki slijepi su se na njima ozljedili, pa i teško. A zašto su ti stupići na pločniku? Pa zar pločnik nije mjesto za kretanje pješaka?
Zastanu mi misli na tren i uhvati me neko nezadovoljstvo sa organizacijom našeg ljudskoga života.
Reči će, vjerojatno, oni koji brinu o gradu, da su stupići zaštita pločnika kao mjesta za kretanje pješaka. A od koga zaštita?
Automobila. Da, ali automobile voze ljudi; ljudi koji vide, a i znaju za što je pločnik. Znadu li oni koji je problem slijepu čovjeku kada naiđe na 'debelo parkirani' auto na pločniku? Štap će otkriti auto, ali zamke nalaženja puta su često pogibeljne. Zamislite slijepa na prometnom kolniku. A nezadovoljstvo vozača što mu je možda štapom oštećen sloj laka na karoseriji! 'Srečom obično vozača nema blizu. E, pa zato su stupići tu. Auto zbog njih ne može na pločnik. Izgleda kao dobro rješenje. Da, ali opet mi slijepi nismo zadovoljni. Posrnemo na stupić i eto loma.
Pa ljudi voze aute, ljudi štite pločnike, a poneki ljudi su i slijepi.
Izgleda mi to kao neki mali rat; rat za pločnike.
Oni koji voze idu nekuda. Da, to izgleda ok. Autom brzo stignu, ali kuda sa autom, kada stignu. Pogotovo ako žure, mada nama slijepima žurba nije saveznik. Ni naša, ni onih oko nas. I tada na brzinu odluče, a u toj brzini nema nas slijepih. Od kuda sad još i mi!
Očito to nije dobro uređeno.
Razmišljam o načinu života. Vidim kotač koji melje; kotač 'uspješnoga života'. Mnogi uspijevaju kada drugi propadnu. Zar treba biti tako?
Mnogi kažu da je život borba. Da, ali sa kime? Zar smo neprijatelji jedni drugima?
Čovjeka pokreću želje; želje za uspjejom. I kreču ljudi u život tako. Ali onaj kotač, što ga spomenuh ide. Odeš gore i evo te dolje. Život je promjena. Gledam to. O da, ima i drugačijih načina življenja.
Svi mi živi darovani smo životom. Veliko i lijepo je to. Sav svemir satkan je od Iskonske ljubavi koja povezuje sve živo. Jedna smo obitelj što svemirom obitava. Pa čemu onda ratovi i bitke? Navikao čovjek na borbu. Pred svakim od nas je protivnik. Da, naša glupost. Pobjednik postaje tek onaj koji pobjedi sebe. Takav pruža ruku životu i ne posjeduje. Život nam je darovan i dijelimo ga sa životima.
Pogledajmo sebe. Budimo dio radosti života i sjetimo se drugačijih koji ne nađoše put i sada gladni besciljno vape, tužnih gubitkom ljubavi, izgubljenih u nerazumijevanju .... Oni stvarno postoje, kao i svatko od nas. Pomislite da ste to vi. Nije lako ni onome kome ste možda štapom oštetili lak na autu.
Neka cijeli svijet shvati da smo svi braća.
Pisano Uskrsne noći 2017.
Sretan Vam Uskrs i neka sitne radosti, kao iskrice, ispune vaše živote

Mladen

Tekst za 'Vidike'; glasilo slijepih i slabovidnih osoba Zagreba

Post je objavljen 16.04.2017. u 23:09 sati.