Marketing
PONOVLJENI POST O USKRSU iz 2016
Pogrešne pretpostavke da je Božja pravednost nepomirljiva s nesebičnom ljubavi nebeskog Oca, pretpostavljaju odsustvo jedinstva u prirodi Božanstva i izravno vode doktrini iskupljenja putem muke i smrti Isusove, koja je filozofski napad ne samo na jedinstvo već i na slobodnu volju Boga.
Nježni nebeski Otac, čiji duh živi u njegovoj zemaljskoj djeci, nije podijeljena ličnost – jedna ličnost pravde a druga milosti – niti je potrebno tražiti posrednika da osigura Očevu naklonost i oprost. Božanska ispravnost nije pod dominacijom neke krutne osvetničke pravde; Bog kao otac nadilazi Boga kao suca.
Bog nikada nije bijesan, osvetoljubiv ili ljut. Istina da mudrost često obuzdava njegovu ljubav, dok pravda uvjetuje odbačenu milost. Njegova ljubav prema pravednosti ne može biti ispoljena kao jednaka mržnja prema grijehu. Otac nije nedosljedna ličnost; božansko jedinstvo je savršeno. U Rajskom Trojstvu postoji apsolutno jedinstvo, unatoč vječnom identitetu osoba koje su ravnopravne Bogu.
Došlo je vrijeme da vidimo figurativno uskrsnuće Isusa-čovjeka iz njegove grobnice teoloških tradicija i religioznih dogmi dvadesetog stoljeća. Isus iz Nazareta više ne smije biti žrtvovan čak ni veličanstvenom konceptu proslavljenog Krista. Koja će to biti uzvišena usluga ako kroz ovo otkrivenje Sin Čovječji bude podignut iz grobnice tradicionalne teologije i predstavljen kao živući Isus crkvi koja nosi njegovo ime, kao i svim drugim religijama! Kršćansko zajedništvo vjernika sigurno neće oklijevati da poduzme takve prilagodbe vjere i običaja življenja, koje će mu omogućiti da "slijedi" Učitelja u očitovanju njegovog stvarnog života religiozne odanosti vršenju volje njegova Oca i predanosti nesebičnom služenju ljudima. Da li se takozvani kršćani boje izvrgnuti samodostatno i neposvećeno zajedništvo društvene uvažavnosti i sebičnih ekonomskih neprilagođenja? Da li se institucionalizirano kršćanstvo boji moguće opasnosti od narušavanja ili čak svrgavanja tradicionalnog crkvenog autoriteta ako Isus iz Galileje ponovo postane ideal osobnog religioznog življenja u umovima i dušama smrtnih ljudi? Doista će doći do društvenih prilagodbi, ekonomskih transformacija, moralnaih buđenja i religiozne revizije kršćanske civilizacije ako Isusova živuća religija iznenenada zauzme mjesto teološke religije o Isusu.
"Slijediti Isusa" znači osobno podijeliti njegovu religioznu vjeru i ući u duh Učiteljevog života nesebičnog služenja ljudima. Jedna od najvažnijih stvari u ljudskom životu je naći ono što je Isus vjerovao, otkriti njegove ideale i težiti postignuću njegovog uzvišenog životnog nauma. Od sveg ljudskog znanja, to što je od najvećeg značaja je znati vjerski život Isusa i kako ga je on živio.
Obični ljudi su rado slušali Isusa i oni će opet rado odgovoriti na predstavu njegovog iskrenog ljudskog života posvećenog religioznoj motivaciji ako takve istine ponovo budu proglašene svijetu.
Ljudi su ga rado slušali jer je bio jedan od njih, nepretenciozan laik; najveći svjetski religiozni učitelj je doista bio laik.
Vjernici kraljevstva ne trebaju imati za cilj doslovno oponašanje Isusovog spoljašnjeg života u tijelu, nego trebaju nastojati da podijele njegovu vjeru – da se uzdaju u Boga onako kako se Isus u njega uzdao i da vjeruju u ljude onako kako je Isus u njih vjerovao. Isus nikada nije raspravljao bilo Božje očinstvo ili bratstvo ljudi; bio je živa ilustracija prvog i uvjerljivo očitovanje drugog.
Upravo kao što čovjek mora uznapredovati od ljudske svijesti do spoznaje božanskog, tako je Isus uzašao od prirode čovjeka do svijesti o prirodi Boga.
Jednog dana reformacija kršćanske crkve mora zaći dovoljno duboko da rezultira povratkom izvornim i neiskrivljenim religioznim učenjima Isusa, autora i dovršitelja naše vjere. Možete propovijedati religiju o Isusu, ali morate živjeti Isusovu religiju. U oduševljenju koje je pratilo Duhove, Petar je nehotice uveo novu religiju, religiju uskrslog i proslavljenog Krista. Apostol Pavao je kasnije preinačio ovo novo evanđelje u kršćanstvo, religiju koja utjelovljuje njegova vlastita teološka gledišta i prikazuje njegovo osobno iskustvo s Isusom na putu za Damask. Evanđelje kraljevstva počiva na temeljima osobnog religioznog iskustva Isusa iz Galileje; kršćanstvo se gotovo isključivo temelji na osobnom religioznom iskustvu apostola Pavla. Gotovo cijeli Novi zavjet je posvećen, ne prikazu Isusovog znamenitog i inspirativnog religioznog života, nego raspravi Pavlova religioznog iskustva i prikazu njegovih osobnih religioznih uvjerenja. Izuzev određenih dijelova Evanđelja po Mateju, Marku i Luki, jedine značajne iznimke ovoj tvrdnji su Poslanica Hebrejima i Jakovljeva poslanica. Čak se i Petar, u svom zapisu, samo jednom pozvao na osobni religiozni život svoga Učitelja. Novi zavjet je veličanstven kršćanski dokument, ali se teško može smatrati Isusovskim.
Post je objavljen 16.04.2017. u 12:47 sati.