Pregled posta

Adresa bloga: https://blog.dnevnik.hr/dinajina-sjecanja

Marketing

Raskoš uskršnjih pisanica...



Fabergéova jaja je naziv za uskršnja jaja iz zbirke od ukupno oko 50 (52, računajući i dva nezavršena primjerka) koje je napravio ruski zlatar Petar Karl Fabergé (njemačko - danskog porijekla) za ruske careve u razdoblju od 1885- do 1917. godine(Faberge je jaja samo osmislio,izvodili su ih u pravilu drugi majstori,od kojih je najpoznatiji Mikhail Perchin). Jaja su napravljena od skupocjenih metala i ukrašavana zlatom, srebrom, emajlom i draguljima.

Ruski car Aleksandar III. poklonio je prvo takvo jaje svojoj ženi Mariji Fjodorovnoj za Uskrs 1885. godine. Njoj se poklon toliko svidio, da je car nastavio s poklanjanjem skupocjenih jaja za svaki sljedeći blagdan. Tu tradiciju je nastavio i njegov nasljednik Nikola II.

Ruska zlatarska kuća Fabergé izradila je niz velikih uskršnjih jaja za ruske careve Aleksandra III. i Nikolu II. i za obitelj Kelch te za još nekoliko naručitelja. Prvo Fabergéovo jaje sačuvano je do danas. Preživjelo je oko Fabergéovih jaja, koja se smatraju remek-djelom zlatarske umjetnosti. Svako Fabergéovo jaje ima svoje ime, npr: labud, paun, ružin pupoljak, carević itd. Čuvaju se u muzejima i zbirkama kolekcionara. Najviše ih se nalazi u zbirci ruskog bogataša Viktora Vekselberga te u moskovskom muzeju na Kremlju.

https://hr.wikipedia.org/wiki/Faberg%C3%A9ova_jaja







Praunuka Carla Petera Fabergea danas živi u Ženevi. Ona je uključena u oživljavanje branda. Za nju je to kasna satisfakcija, jer dok su drugi na imenu zarađivali milijune, njena obitelj je ostala bez ičega. Izučena zlatarka Tatiana Faberge danas kaže: “Povijest se ne može promijeniti. Mogla bi se ljutiti ili poludjeti, ali sam se pomirila s tim”












Uskrs je dan koji slavimo već stoljećima, dan uskrsle LJUBAVI. Odložimo danas sve tmurno, mrsko, otrovno, mračno i pustimo ljubav da nas omami ljepotom nekog davno zaboravljenog sna. Sanjajmo budni ljepotu postojanja, prođimo bez boli križni put spoznaje, proživimo uzdignute glave tisućljetno raspinjanje na križu, osluhnimo titraje vječnosti, šaputavu svjetlost sišlu sa raspela na Maslinovoj gori, čujmo NJEGOVE zadnje riječi, oprostimo svima koji su nas raspinjali, bićevali, oprostimo i veselimo se uskrsnuću.



Pokucajmo na ljusku duše, dodirnimo opnu srca, uronimo u sveti kalež života, u njemu možda spava neki nedosanjan san. Smjeh se spušta u san, osmjehnimo se jer priroda se u proljeće uvijek smije, priroda nas zove, osluhnimo, smjeh dolazi s neba i slijeva se u pupoljke i tek ozelenjelo lišće. Slušajmo kako raste trava i osluhnimo glas istine, glas naših pradjedova.

Osmjehnimo se jutru uskrsnuća i osjetimo lakoću, čudesnost i čarobnost postojanja.

Dijana Jelčić




Ovo su naše pisanice i darovana nam prepelićja jaja





a ovo je naše uskršnje drvo




Post je objavljen 16.04.2017. u 06:06 sati.