Pregled posta

Adresa bloga: http://blog.dnevnik.hr/opstanak

Marketing

PONOVO O "DRUGOJ STVARNOSTI"

Image and video hosting by TinyPic

"...Postoji samo jedan svijet, ali mnogo je načina na koji ga možemo gledati i doživljavati..."
Naš odnos i percepcija materjalne stvarnosti kakvu vidimo i osjećamo uvelike se razlikuje od onoga što jest.


Istine znanosti, filozofije i duhovnog iskustva, kao i ljepote fizičke tvorevine, privlačnosti intelektualne umjetnosti i veličanstvenosti istinskog karaktera postojanja natjerale su me da napišem ovu knjigu. Ovaj kratki tekst možda može dati samo naznaku onoga što bih htio reći.
Za iznijeti cijelu ideju realiteta bilo bi potrebno ispisati više stotina stranica teksta.

Tijekom svojeg postojanja čovjek ne može dostići vrijedniji cilj nego da se dođe do razumijevanja života onoliko koliko je moguće u današnjim uvijetima velike i olakšane dostupnosti informacija o fizičkoj stvarnosti življenja na Zemlji. Naše viđenje realnosti, naizgled moderno i sofisticirano, ispunjeno je starim, na mitovima baziranim nesporazumima. Odrastajući kroz djetinjstvo, naučili smo taj pristup od kulturnog okruženja, školovanja i kroz religiju. Upili smo ta pogrešna uvjerenja i neprirodne pretpostavke prezentirane kao činjenice. Učili su nas da prihvaćamo uvjerenja koja podučavaju o realnosti, a zapravo iskrivljuju našu percepciju. Naučivši te lekcije dobro, unijeli smo u sebe unutarnji sukob, sumnju u sebe, strahove i bol svojstvenu starim načinima razmišljanja. U osnovi, ne namjeravam definirati, nego opisivati drugu stvarnost. Ne predlažem ovdje neku novu filozofsku ili naučnu strukturu s argumentima i dokazima koji ih potvrđuju, te što mi riječi jasnije dozvoljavaju da prenesem svoje misli, opisujem kako funkcionira alterlativna stvarnost kada je viđen jasno - bez filozofske strukture koja se upliće i iskrivljuje tumačenja. Drugim riječima, ne želim izgrađivati nova uvjerenja, nego porušiti stara tako da se druga stvarnost može vidjeti jasnije.
Iza pojave svijeta objekata i sila, nova stvarnost funkcionira kao kohezivno, među djelujuće Jedinstvo.

U realnosti koju susrećemo dnevno, koja se odvija u našem iskustvu, uvijek je Sada. Sjećanja koja donose slike prošlosti, zamišljanja koja opisuju potencijalnu budućnost, sve postoji u umu, Sada. U stvari, neopoziva bit nas i našeg postojanja je u ovom sadašnjem, uvijek mijenjajućem trenutku. Zbilja ako se krene od sebe, ove planete na kojoj živimo, našeg sunčevog sustava, naše i ostalih galaksija, što imamo, što vidimo ili znamo? Samo u našoj galaksiji (Mlječna staza) imamo oko 200 milijardi zvijezda od kojih mnoge imaju planetarne sustave, a po procijeni znanstvenika imamo oko 150 milijardi galaksija. Nezamislivo veliki broj zvijezda, više zvijezda u svemiru nego zrnca pijeska na cijeloj planeti Zemlji ( a koliko zrnca pjeska ima samo u pustinji Sahari)
Ako pretpostavimo da je cijeli svemir organiziran u devet metagalaksija (jedna metagalaksija bi bila nakupina 10-15 milijardi galaksija) time bih bar okvirno mogao predstaviti fizički dio realnosti, nešto što je najlakše shvatiti, vidi se. Ovo govorim jer u stvarnosti je svemir beskonačan. Ogromna većina ljudi ne shvaća beskonačnost cijelokupne tvorevine. Ono što je puno teže shvatiti je nevidljivi dio realnosti, prazan međuzvijezdani prostor za koga nova fizika tvrdi da je kotao kipuće energije. A što je sa Dušom, mislima i umom te iste duše za koju također nova fizika dokazuje da je ljudska misao sposobna upravljati energijom-materijom, doduše u ograničenom obimu i snazi ali može.
Kakvu percepciju realnosti većina ljudi na Zemlji ima i zbog čega je to tako?

Rekao bih prevladava materijalistička percepcija ograničena sa naših pet čula, tj. ono što vidim, čujem, opipam, namirišem i okusim to je istina. Istina je i eksperimentalni dokaz, analitičko udubljivanje postalo je prevladavajući način otkrivanja realiteta. Analitički i cjelovit uvid su dvije suprotnosti, dva načina razmišljanja, dvije vrste doživljaja. Do problema dolazi kada je jedna od njih suviše izražen, a danas analitički pol prevladava. Grubo rečeno „od drveća ne vidimo šumu“.
Ljudi imaju još jedno ograničenje, a to je gustoća planete Zemlje na kojoj žive, najgušće planete u svemiru do sada otkrivenih. Naš najbliži planet Mars ima 1/3 gustoće Zemlje. Što to nači? Ljudi umom označavaju prisutnost-djelovanje žive osobe koja je povezana s različitim energetskim sistemima, i ovo važi na svim razinama inteligencije. U ličnosti, um uvijek posreduje između duha i materije, realitet je stoga osvjetljen s tri vrste svjetla: materijalnim svjetlom, intelektualnim uvidom i luminiscencijom duha. Ali zbog gustoće ovog planeta Zemlje ljudi žive u potpunoj tami, ne vide stvarnost onakva kakva je, tj. materijalno prevladava.
Danas ljudi nisu skloni holističkom načinu razmišljanja, holizam je 'istina uvijek samo u cjelini (grčki 'holon')', istinitost pojedinačnih iskaza proizlazi iz cjeline. Cjelina se ne može svesti na sastavne dijelove. S druge strane, imamo stajalište koje se naziva atomističkim. cjelina je tek skup pojedinačnih 'nedjeljivih' činjenica ili cjelina je zbroj svojih dijelova, koje po mom mišljenju danas prevladavajući stav većine ljudi, a rezultat toga je u nerazumjevanju realiteta što pogubno dijeluje na sve ljude čime se stvara domino efekt na samu egzistenciju i opstanak ljudi i ovog planeta. Ljudi ne vide kuda vodi ovaj pretežno materijalistički put, ne vide opsanost u bliskoj budućnosti za sebe, svoju djecu i širu društvenu zajednicu pa i cijeli planet. U pitanju je goli opstanak. Većina ljudi zaboravlja da i poslije fizičke smrti svakog od nas ne prestaje odgovornost za učinjeno ili neučinjeno.

Zemlja trenutno podrhtava na krnjem rubu jedne od najčudnovatijih i najčarobnijih epoha društvenog preusklađenja, moralnog preporoda i duhovnog prosvjetljenja.
Suvremeno će doba odbiti religiju koja se bude kosila s činjenicama i koja ne bude dosljedna najvišim konceptima istine, ljepote i dobrote. Bliži se čas novog otkrića istine i izvornih temelja kršćanstva koje danas postoji u izboličenom i kompromitiranom obliku, bliži se otkriće Isusovog stvarnog života i učenja. Isusovi predstavnici su tu, na zemlji u obliku visokih civilizacija, bića sa beskrajnom inteligencijom, dobrotom i mudrošću.

Suvremeni inteligentni muškarci i žene izbjegavaju Isusov nauk jer se boje što će im učiniti, i što će od njih načiniti. Isusov nauk uistinu upravlja svojim vjernicima i izaziva njihovu preobrazbu, zahtijevajući da ljudi posvete svoje živote nastojanju da upoznaju volju Oca na nebu i da posvete svoje energije nesebičnoj službi bratstvu ljudi.

Sebični muškarci i žene jednostavno ne žele platiti takvu cijenu čak ni radi najvećeg duhovnog blaga koje se ikad može ponuditi smrtnom čovjeku. Tek nakon što bude dovoljno otriježnjen bolnim razočaranjima koja slijede nepromišljene i varljive rezultate sebičnosti i tek nakon što otkrije jalovost formalizirane religije, čovjek može biti voljan svesrdno se okrenuti evanđelju kraljevstva, nauku Isusa iz Nazareta.

Kršćanstvo se usudilo uniziti svoje ideale pred iskušenjem ljudske pohlepe, ratoborstva i žudnje za vlašću, ali Isusov je nauk i dalje neokaljan i transcendentan duhovni poziv onome što je najbolje u čovjeku, koji ga zove da se uzdigne iznad svih ovih ostavština životinjske evolucije i da uz Božju pomoć postigne moralne visine istinske ljudske sudbine.

Kršćanstvu prijeti postupna smrt od formalizacije, birokracije, intelektualizma i drugih neduhovnih tendencija. Suvremena kršćanska crkva više nije bratstvo dinamičnih duhovnih vjernika koje je Isus pozvao na neumoran rad na postignuću duhovnog preobražaja svih novih generacija.

Takozvano kršćanstvo je postalo društveni i kulturni pokret, kao i religiozno vjerovanje i ritual. Rijeka suvremenog kršćanstva u sebi nosi mnoge prastare ustajale vode poganstva kao i brojne barbarske močvare, mnoga se zastarjela kulturna razvođa ulijevaju ne samo u ovu suvremnu kulturnu rijeku, već i u Galilejske visoravni koje navodno predstavljaju njezin isključivi izvor.

Dok je kršćanstvo uistinu učinilo veliku uslugu svijetu, danas prije svega trebamo Isusa. Svijet ponovo treba ugledati Isusov zemaljski život u iskustvu smrtnika rođenih u duhu koji će Učitelja uspješno obznaniti svim ljudima. Uzalud je govoriti o preporodu primitivnog kršćanstva, moramo poći naprijed gdje god danas bili. Suvremena kultura mora biti duhovno krštena novim otkrivenjem Isusovog života i osvijetljena novim razumijevanjem njegovog evanđelja vječnog spasenja. I nakon što ovako uzdigne Isusa, on će k sebi privući sve ljude.

Uvijek imati na umu, Bog treba čovjeka i čovjek treba Boga. Oba su potrebna radi punog i konačnog postignuća vječnog iskustva ličnosti u božanskoj sudbini kozmičkog puta uzdizanja preko mnogih viših i visokih civilizacija nastanjenih u cijelom velikom svemiru.

"Božje kraljevstvo je u čovjeku," najvjerojatnije predstavlja najveće Isusove riječi, pored izjave da je njegov Otac živući duh ljubavi.

Ni jedan društveni sustav ili politički režim koji ne priznaje stvarnost Boga ne može voditi k unaprijeđenju ljudske civilizacije na bilo koji konstruktivan i trajan način. Ali kršćanstvo, u svom današnjem segmentiranom i sekulariziranom obliku, predstavlja najveću pojedinačnu zapreku daljem društvenom napretku, ovo je naročito istina kad se radi o Istoku.

Mnoge iskrene osobe koje bi rado posvetile svoju odanost Kristu koji je proglasio evanđelje, nisu u stanju svesrdno prihvatiti crkvu koja ispoljava tako malo duha njegovog života i učenja, a za koju im je greškom rečeno da predstavlja njegovu tvorevinu. Isus nije utemeljio takozvanu kršćansku crkvu ali joj jeste pružio podršku na svaki način koji je bio dosljedan njegovoj prirodi, kako ova crkva predstavlja najbolji postojeći izdanak njegovog zemaljskog života.

Kršćanstvo je zapalo u vrlo težak položaj jer je u umovima ljudi Hrvatske i cijelog svijeta postalo identificirano kao dio društvenog sustava, industrijskog života i moralnih standarda Zapadne civilizacije, i kršćanstvo je pružilo podršku društvu koje pati od negativnih posljedica znanosti bez idealizma, politike bez principa, bogatstva bez rada, užitka bez samokontrole, znanja bez karaktera, moći bez savjesti i industrije bez moralnosti.
Ovaj naš planet proždire sebe, narodi na našem planetu proždiru ga iscrpljujući njegove resurse. Današnja sredstva i metode korištenja energije su usko povezane sa uništenjem okoliša, bez tehnologija za sigurno čuvanje i pročišćavanje otpada, i to je velika prijetnja planetu, zbog profita, vlasti nad drugim ljudima, nebrige za potomstvo i buduća pokoljenja ljudi, zbog negiranja druge stvarnosti, negiranje živućeg Boga.

Ova knjiga je skroman pokušaj da se predstavi ta druga stvarnost. Biblija je bila početno i jedno od glavnih uporišta istraživanja te druge stvarnosti. Poglavlje Biblije u Novom zavjetu-Otkrivenje dalo nam početni pravac istraživanja. Opis Božijeg prijestolja kaže da je na prijestolju sjedio Netko, a „oko prijestolja još dvadeset i četri prijestolja na kojima su sjedili dvadeset i četri Starca obučena u bijele haljine sa zlatnim krunama na glavi. Ti starci su najviše fizičke civilizacije u Svemiru. Za neke od tih civilizacija znamo imena a također za neke od njihovih civilizacija pomoćnica. Huva, Altea, Aragon, Ašan, Elarthin, Zenil, Mireksa su imena nekih od ovih dvadeset i četri civilizacija koje su u Bibliji opisani kao Starci. Znamo i neka imena civilizacija pomoćnica kao, Alidi, Spektra, Ankora, Zimed, Zenthorp, Mora-Triomne...

Svaka je od njih totalna kolektivna svijest koja vrši nadzor, a iz tih civilizacija utjelovljuju se fizička bića na našem planetu Zemlji i to ljudi i dupini, a one katkad, kad je to potrebno, interveniraju onda mi pričamo o NLO-ima. Svaka se od ovih fizičkih civilizacija, njih Dvadeset i četiri, nalazi u svojoj vlastitoj dimenziji, i one su potpune i cjelovite jedinice jedne kolektivne svijesti koje u toj kolektivnoj svijesti pristaju boraviti. One su se razvile do takvog oblika djelovanja koji im omogućuje da nadgledaju, prenose vrlo važne informacije i pomažu drugim fizičkim civilizacijama u njihovom evolutivnom procesu.


Post je objavljen 15.04.2017. u 12:08 sati.