ponekad pomislim
ljudi su mramor
i što tu zemlja i strijela
rade
a što li pak duša
sluša smjela
lelek, rijeku,
cvijet što se diže
kome je ova kugla
cijela
i mir lica
koje nit se smije
niti plače
sve je tu, poredalo se
samo
malo krivo
ispraviti treba
il ne treba ništa
ponekad te vidim
ti čekaš samo
i mahneš mi, dođi
gdje si stala, ćerce
ta nećemo nikad nikud
stići tako
ako nas vjetrovi
razvlače i
perce
nas smrvit može
ponekad samo osjećam
da guram tu skelu
prijeko
gdje želim stići, noću
a onda opet, on zazvoni
čemu guraš
kad ona i sama zna
dići, komad vala
komad dana i jutra
ne trebaš noću
noć je da se spava
a što će ti java,
što će ti java
Post je objavljen 15.04.2017. u 11:38 sati.