Pregled posta

Adresa bloga: http://blog.dnevnik.hr/varijacijesna

Marketing

metamorfoza

Ostati na žalu zbilje najednom iščezlog mora.
Ostati posred raspršene iluzije s palmom što negdje daleko još stoji nasred nasukanog otoka.
Postati najednom građanin što uredno stupa putem svojih sazrelih želja - nije mi bilo spojivo s nekim tko se stubama do stana uspinje sad kao ti.
Pališ svjetlo drugačije i drugačije sad izgleda soba u koju stupaš s par koraka više što nisu i moj par.
Večer započinje s drugom i noć je ispunjena tvojom usredotočenošću na nešto što me nije zamijenilo jer mene i nije bilo.
Novi čovjek sad gleda očima što učas promijeniše svijet. Par se formira ondje gdje je ispražnjeno jedno mjesto.
Ondje gdje i nije bilo mora.
Ondje gdje je slika mora raspeta s jednog na drugi kraj beskraja bila pridržavana mojim rukama.
Pališ svjetlo na način koji me tjera da zatvorim oči. U mraku, tvoje oči zriju životom što obećava ovjerenost drugačijim pečatima nego što su to bili oni zvjezdani, moji, ničim potkrijepljeni osim vječnim što se prostiralo u srcu.
Vječno more. Iluzija što se raspada pred svrhovitošću što uspostavlja stvarnost od opipljivijih niti. Postojanijih, pristalijih tvojim prstima što započinju tkati život vrijedan tvog zauzimanja.
Haljina što leži prebačena preko naslona tvog kauča nije moja.
Čovjek koji izgovara tvoje riječi onaj je što tka repliku tvoje šutnje u mojoj sobi.
Izmjena reda veličina.
Brisani prostor jednog dojučerašnjeg beskraja. Pobjeda funkcionalnog nad refleksijama.
Moji bljeskovi, žućkasti, u očima, nestaju pred izglednim, smijeranim, očitim. Tvoji rubovi savijaju se prema unutra. Nikada više nećeš osjećati nesigurnost pred svime otvorenim i bez-zahtjevnim. Od sebe ćeš zahtijevati najviše da održiš postojanost.

Gledam te kroz tisuću godina.
Gledam te kroz sjaj grmlja odjevena samo u lišće kako nas tisuće razdvajaju istom sponom što nas ulančava kroz vrijeme i uvijek razdvoji.
To je korak ka stabilnijem sebi; uvijek za korak sebi bliže u novom jedinstvu s drugim bićem.
Ja sam oduvijek bila samo tvoje ispraćanje.
Sigurna, kao što je sigurno da je nešto oduvijek moralo od nečega početi.
Ja sam od takve tvari.
Od zaborava koji stiže sa rođenjem.





Post je objavljen 15.04.2017. u 01:33 sati.