Pregled posta

Adresa bloga: http://blog.dnevnik.hr/zagrebackidekameron

Marketing

Priča o sedam zečića



Mati zečica i otac zec imali sedmero malih zečića. Ali ne znadoše koji bi od njih mogao biti pravi uskršnji zec. Zato uzmu oni košaru preunu šarenih uskršnjih jaja i pozovu djecu.
“Tko je od vas pravi uskršni zec?“ veli otac.
Zečići se tad međusobno pogledaše na što.
“Zadatak vam je donjeti ova jaja djeci, pa tko to obavi, taj je pravi uskršnji zec“ zaključi majka.

Prvi pristupi najstariji zec, Dugouško. Uzme zlatno jaje pa s njim potrči kroz šumu, preko proplanka. Prepliva on i malo jezero koje se nalazilo na putu. Zatim ponovo na livadu, pa sve do dvorišne ograde kuće u kojoj su stanovala djeca koja su u vrtu za zeku već pripremila gnijezdo. Uzme Dugouško jaki zalet i skokom preskoči ogradu, ali ... Jao! Nije dobro ocijenio, zalet bi prevelik, on skočio prejako skočio, pa jaje pri doskoku udari u zemlju i razbije se.
Žalostan i pokunjen vrati se kući neobavljena posla, jer on nije pravi uskršnji zec.

Potom dođe red na drugog zečića, Vrtirepa. Uzme on srebrno jaje, pa potrči s njim kroz šumu no, kad stigne u šumu, začuje s grane Vranu:
“Što to nosiš zeko? Pokaži mi!“ veli mu Vrana.
“Nosim jaje za djecu. Zar ne znaš, dolazi Uskrs?“ odloži jaje zec i odgovori Vrani.
No, taman što odloži jaje, Vrana zgrabi jaje i s njim odleti. Ni on nije pravi uskršnjii zec.

Zatim dođe red na trećeg zeca, Sladibrka. Uzme on čokoladno jaje, pa s njim hopla kroz šumu! A kad tamo, na samom rubu šume nadomak proplanku, dočeka ga Vjeverica:
“Što nosiš zeko?“ upita Vjerevica.
“Čokoladno jaje za djecu!“ veselo odgovori zečić.
“Mmmm …“ reče vjeverica “Daj mi malo, samo da liznem, molim te!“ zamoli ga Vjeverica.
I tako, nagovori ona zeca, pa lizne ona, zatim lizne zeko, potom opet lizne ona, pa lizne zeko i u tili čas nesta čokoladnog jajeta. A kad se vrati kući, ljutiti mu otac počupa brkove umrljane od čokolade:
“Ni ti nisi pravi uskršnji zec!“

Četvrti zečić zvao se Šaro. Uzme Šaro šareno jaje, pa s njim kroz šumu. Dođe do ruba šume, preko proplanka sve do jezera i popne se na brvno da s njim prepliva jezero. No dok je plivao, zagleda se u svoju sliku što bi na mirnoj površini jezera. I tada se dogodi. Buć! Jaje padne u vodu. Ni on nije pravi uskršnji zec.

Peti zeko, Meka Šapa, uzme plavo jaje, pa s njim kroz šumu. Stigne do njenog ruba i prijeđe proplanak. Zatim stigne do jezera i prepliva jezero. Tek što stigne na drugu obalu sretne ga Lisica.
“Kome to nosiš zeko?“ upita Lisica.
“Djeci nosim uskršnje jaje! odgovori zečić.
“Daj mi ga malo, pa da ga pokažem svojoj djeci.“ zamoli ga Lisica.
Lisičići se stadoše igrati s jajem kao s loptom no ... Jednom jaje promaši, padne na kamen i razbije se. Ni Meka Šapa nije pravi uskršnji zec.

Predzadnji zečić, Kratkorepić, uzme žuto jaje, pa potrči s njim kroz šumu i preko proplanka. Prepliva jezero, te stigne na drugu obalu. Krene livadom prema kući gdje su stanovala djeca kadli ... Susretne drugog zeca. On ga pozove da se s njim poigra, ali sred igre najednom nestade zeca, a od jajeta ni traga ni glasa. Pa tako ni Kratkorepić nije pravi uskršnji zec.

Sedmi, najmlađi, zvao se Bijelko. On uzme crveno jaje, pa s njim kroz šumu. U šumi naleti na Vranu.
“Kud ćeš zeko?“ zapita Vrana.
“Nosim jaje djeci za Uskrs!“ odgovori zeko, ne zaustavljajući se.
Na izlasku iz šume dočeka ga Vjeverica i htjede se poigrati s njim. No zeko odgovori kako se žuri odnijeti jaje djeci za Uskrs. Sretno stigne do obale jezera. Stane na brvno i prepliva jezero. Kad dođe na drugu obalu, dočeka ga Lisica i htjede ga pozvati da pokaže jaje njenim lisičićima. Ali zeko joj se ispriča i reče kako žuri djeci da im odnese uskršnje jaje. Trčeći dalje sretne još jednog zeca, a kad ga ovaj pozove na igru, Bijelko mu odgovori:
“Nije sada vrijeme za igru. Žurim djeci! Nosim im jaje za Uskrs.“ i odskakuće dalje.
Ubrzo potom stigne do ograde one kuće u kojoj su stanovala djeca. Djeca su u vrtu već pripremila gnijezdo za uskršnjeg zeca. Bijelko uzme zalet, ni prevelik, ni premalen i preskoči ogradu baš kako treba i u vrtu nađe gnijezdo što ga djeca za njega pripremiše, te u njemu ostavi crveno uskršnje jaje.

I baš kao u ovoj, vjerujem, nekima poznatoj dječjoj priču, želim vam Sretan Uskrs. Jer, nakon zime uvijek proljeće dolazi, a život se ponovo budi i buja, te ... Nastavlja svoj tijek. Time ukazuje kako na kraju, bez obzira na sve nedaće, pogreške možda, uvijek postoji put i način kako ostvariti cilj, kako prigrliti sreću. Uči nas to i Gospodin koji posla Sina svog da ukaže na pravi put, bez obzira na sve zamke koje skovane budnu baš zato da u njima mudrost i pouka se nađe. Sretan Uskrs!

Bilježim se sa štovanjem,
Bocaccio







Post je objavljen 09.04.2017. u 08:02 sati.