Pregled posta

Adresa bloga: https://blog.dnevnik.hr/dvorci-crkve

Marketing

perna

Definitivno sam odlučio na svekoliku radost i veselje ostati još malo na Kordunu,jer sam ipak za taj kraj jako vezan. Uz moje osobne simpatije ,skoro pa najljepše razdoblje života sam proveo upravo ovde,premda me nekako taj isti Kordun,barem ja mislim ,koštao lijepog i otmjenog hoda ,koji mi je urođen. Sami naslov trebao bi glasati,kako si sjebati nogu,a ne ispasti Indica Jones!Ili tko previše čita,otpala mu kita . Sad sam prost i premda mi je taj vrući dan ostao zaista u lijepom druženju i sjećanju,ipak sam kasnije platio cijenu koju eto nakon tri godine i dan danas bolujem.Ovo je sad redaljka mog kukanja i žalopojki,tako da me netko može zaposliti kao službenu narikaču,ako mu zatreba!
Vrući je dan,rano i opet popijena kava,sunce prži,ja pljugam na terasi,kad velim ja svom jaranu,skoro pa po krvi,ajmo mi potražiti taj vražji grad koji tražim već stoljećima,znam da sam čital o njemu ,ali je fakat vreme da nakon 20 godina to i nađem.I tako obučem ja šiplhozice,kratku majicu,uparadim se ko da ću na misu i krenemo mi polako cestom,dok ptičice pjevaju,cvijeće je u cvatu,proljeće u svom punom zamahu. Ja sav razdragan,jer sam nagovorio svog brata da se gene konačno odozdoma i tako maštam o toj ,kažu,najvećoj fotifikaciji Europe.Zadnjoj crti obrane,prije nego netko od stranih zavojevača ugrozi tekovine naše preslavne carevine austrijske,pa čak i Londonere i Francuzere,jer proći Beč,značilo bi da pada Europa i da bi se kraljevi i kraljice jako ušvicali ( oznojili) u svojim ložnicama. Nikada svoje riječi i stava nismo imali za sebe,ali smo strance uporno branili,pri tom izlažući svoja tijela mecima ili topovskim kuglama,braneći svoje,ali više misleći na druge i ta nam se povijest i ponašanje stalno vraća kao bumerang. I nikako da dođemo sebi i da se pobrinemo za svoje i za sami sebe.Hoćemo mene za predcednika!!


Došavši na kraj sela,udri starom kaldrmom,nađem se pred ogradom,kuda sada mili bože,pa nemrem sad ljude buditi u to gluho doba jutra,rano jutro pola 10,ali nema druge,traži gđu Nadu.Otvara Nada,viče s balkona,samo napred,dobrodošli.Ljubazan kao i uvijek kažem,oprostite draga gospođo,negdje tu se nalazi stari grad Perna,ali nisam siguran i ne mogu ga naći,kad odgovara meni ta zaista draga gospođa,ma nema problema,samo vi prođite kroz naše dvorište i eto ga tamo poslije potoka u šumi,ugledat ćete ruševine.
Prođem ja starom livadom,pazeći da ne ugazim u kakvu prijateljicu od koje su kožne cipele i slični asesoris najbolje,hrabro kao Mara preskočim potočić,samo nisam digao suknjicu kao dotična na Savi,jer sam ipak dečko i imam hlačice i nađem se u svijetu proljeća koje je počelo zaogrtati i nježno grliti šume koje skrivaju taj vrijedan dragulj naše baštine.O gradu neću puno ići u neke detalje,osim da je ruševan,devastiran,jer se mora kuća sazidati nova za neke nove ljude,tako da stoje samo zidi nad provalijom još od 13 stoljeća,točnije od 1225.god kada postaje slobodnom kraljevskim gradom ,a ulogu je odigrao najveću za vrijeme , a nakon bitke na Mohaču, štiteći starog prijatelja Cetin-gradinu, a isto tako i za napada Osmanskog carstva na ove krajeve ,jer je po tadanjoj topografiji i položaju,kao i Petrinja spadao u najjužnije dijelove granice kraljevine Slavonije prema Hrvatskoj.
Popeti se gore lako, jer se držiš za slabašne grančice,a kako natrag,jer te iste grančice vise prema dole ,pa lijevo,desno i konačno eto kraja puta.Pogledam još jednom gore,da li mi se na tren to učinio kakav ratnik,ili se to sunce ,magla i šuma igraju sjenama?
Slobodno probudite Nadu i njenog muža,oni će vam uz kavu i toplu dobrodošlicu ispričati sve što oni znaju o ovom gradu.Ili samo naprosto dođite u Topusko i otkrijte važnost tog Korduna kroz te stare gradine tijesno sljubljene uz Bosnu i zajedničku storiju.


Post je objavljen 07.04.2017. u 17:29 sati.