Pregled posta

Adresa bloga: http://blog.dnevnik.hr/luki2

Marketing

Iznad duge.....

Razmišljam: kako odgovoriti na nasilje? Kako zaustaviti nasilnike?! Iz moga kuta gledanja, fizičko nasilje nije najgora vrsta nasilja. Najgora vrsta nasilja je emotivno (mentalno) nasilje....Ono, kada Te netko doživljava kao svoju igračku; omalovažava i stalno ima nekakve primjedbe u stilu: kako ovako, zašto ne onako i sl. Zašto je gora? Ne, modrice se kod psihičkog nasilja ne vide, jer ih tjelesno i nema. No, što je sa psihom? Postanemo li nesigurni zbog takvog psihičkog nasilja, počnemo li se bojati bilo kakve svoje rekacije ili zaključka - jer, ionako se neće svidjeti nasilniku...:((((((
Na žalost, mnogi zapnu, mnogi se ne znaju obraniti; i na kraju - negdje na putu - na odustanu....
I razmišljam još: zar se naslije doista može zaustaviti samo nasiljem?! Prestaje li nasilje samo smrću nasilnika?! Toliko pitanja - samo se roje u mojoj glavi....
Ne izaziva li odgovor nasiljem i daljnji, začarani krug nasilja?! Gdje to prestaje?! Gledala sam "Male laži".....Tu se govori o nasilju u obitelji, i koliko je ono opasno. Nasilju su prisustvovala i djeca, pa prihvaćaju isti model. Djeca (dječak), vidjevši nasilje oca prema majci, počinje se ponašati isto prema djevojčici u školi, koja mu se zapravo jako sviđa....Ne zna izraziti svoje osjećaje na drugačiji način :((((( Grozno!
Ili, uzmimo ne samo vršnjačko nasilje, nego i obiteljsko. Djeca koja atakiraju na svoje roditelje....:(((( Nezamislivo u prijašnjim vremenima....Ne, ne zamislivo - nego je činjenično nasilja bilo manje, a i manje se o njemu govorilo....Gubi se kompas, i ubijaju se roditelji jer Ti, zamisli, nešto zabrane....:((((( A to nešto je - droga i loše društvo.....Kako će taj mladi čovjek, kad izađe iz zatvora, znati komunicirati?! S bilo kim....:((((((( Meni su to sve bile strašne i potresne vijesti.....
Najbolje bi bilo maknuti se od nasilnika - ukoliko je to moguće...I to čim dalje....No, to uvijek i nije moguće....Mnogi ovise o svojim partnerima; šefovima; rodbini.....Trpe, trpe...Do trenutka, kada se konačno slome. Zašto i kako to može čovjek čovjeku raditi? Nikada to nisam mogla pojmiti..... Kako vi osjećate nasilje; kako na njega odgovoriti?! Što je najbolje, a da ne dođe do krajnosti - kada više nema spasa? Izazivamo li i mi sami nasilje nekim svojim reakcijama ili riječima? Uhhhhh.....:((((
Hvala uredniku(štvu) bloga - obradovalo me što je moje pisanje prepoznato, i zahvaljujem što sam postala blogerica tjedna. Trudit ću se opravdati ovo lijepo i za mene motivirajuće priznanje. Ali, reče jedan bloger (neka oprosti, ali više se ne sjećam tko je bio) da je doista napisati dobar i smislen tekst na blogu odgovoran zadatak, koji - ako se želi biti u redu prema sebi i drugima- nije nimalo jednostavno. Treba konzultirati neke knjige ako pišeš o nekim specifičnim temama, treba znati i imati vremena postaviti dobar tekst, naslov, fotografije....Sve to iziskuje trud - a zahvala i veselje su zapravo samo komentari dragih ljudi - blogera i blogerica. Trudit ću se biti na visini zadatka....
Dobro. Idemo sada nešto ljepše. Cipele. Ne patim od cipelica, radije ću npr. kupiti haljinu nego cipele, no suočila sam se vrlo nedavno sa bespovratnim gubitkom čak dva para cipelica...:(((((( Već su odradile svoje, i nisam ih mogla ni pokloniti - koliko su propale...Naime, ja kada se dohvatim jednog para cipela- onda ih nosim i nosim, i nosim i nosim:))))) - dok ne postanu - pa, hm - pašta šuta :)))))). Dakle, nema druge - moram kupiti neke proljetne cipke.....(Inače, odjeću koju više ne nosim odnesem u Crveni križ, ali cipelice - doista ni jedne ne spasim :(((()...
Nisam birala - baš takve kakve sam željela pronašla sam doslovno u drugom dućanu koji sam posjetila....I još su imali akciju - dva para za jedan - dakle, izaberi jedan par, drugi dobiješ za 70% popusta....
Evo mog "ulova" ....



Malo povišena petica za mene malenu; smeđa boja - meni draga za kombiniranje s odjećom...Udobne, mekane za hodanje...Broj 37. Čudo! Jer, inače sam uvijek nekakav polubroj: 37, 5 ili 38...Ove su kao salivene, a broj 37....Genijalno!

Kako bi bilo lijepo imati one Dorothine cipelice iz "Čarobnjaka iz Oza"....Lupneš njima - i odvedu Te u neke nove prostore, među nove ljude i nove izazove.....







Drugi par, simpatične natikače:





Hvala vam, dragi moji, na čitanju...Motivirate time moje misli, glavicu, um i stalno brusite moje pisanje.

Vole vas L+B+G


Post je objavljen 03.04.2017. u 23:59 sati.