Pregled posta

Adresa bloga: http://blog.dnevnik.hr/stankagj

Marketing

Zaljubljeni Rexspeare

Dokaz njegova bogatog, premda, doduše, poprilično nesretnog životnog iskustva u potrazi za pustolovinom, su i tri taneta koja u sebi nosi. Inače na njemu nema vidljivih ozljeda, premda je moj dečko znao govoriti kako njegova gornja usnica šarmantno strši, od vjerojatno povrede zadobivene u okršaju s drugim mužjakom.


Rex mi posljednjih dana izgleda poprilično zaljubljeno. Cvili prije izlaska napolje, a povremeno zacijukne i u pauzi između naša uobičajena tri izlaska dnevno. Slabog je apetita i zamišljeno gleda kroz prozor. Nisam još uspjela dokučiti koja se ženka u kvartu tjera, no koja god bila, svakako mu je zabiberila, jer je već danima uzalud pokušava pronaći, u šetnji se čeznutljivo ogledava i dubinski njuška travu kao da je dio policijske ophodnje obučenih pasa, tragača za drogom i nestalima, a potom stražnjim šapama, snažno rujući, izbacuje zemlju, moguće kako bi uklonio tragove svojih konkurenata. Jasno da na povratak kući niti ne pomišlja, tako da naš pokušaj ulaska u zgradu traje sve dok ga ne podignem u naručje i unesem u hodnik.
Lijepo moje crno, po cijele dane, osim što gleda kroz prozor, pilji u mene, fiksira me pogledom, nadajući se da ću svakog časa obznaniti kako ponovno izlazimo. Podsjeća me na mene samu u tinejdžerskoj dobi, kad sam, u želji da vidim svoju simpatiju imala potrebu biti napolju od jutra do večeri, te bih, u vrijeme kada sam trebala učiti, priželjkivala da me roditelji pošalju makar samo do dućana, u nadi da ću je tada sresti. Tako si i Rex, promatrajući me, vjerojatno misli 'možda me ipak povede sa sobom van, neplanirano, recimo pri odlasku u kupnju'.
Moja se zaljubljena životinjica, sa - u posljednje vrijeme -pogledom ugnjetavanog laneta, trenutno penje na moju fotelju i molećivo me gleda. Taj mali strastveni Don Juan, tijekom svog života, još dok je živio na selu u Istri, sigurno je imao više ljubavnih okršaja. Dokaz njegova bogatog, premda, doduše, poprilično nesretnog životnog iskustva u potrazi za pustolovinom, su i tri taneta koja u sebi nosi. Inače na njemu nema vidljivih ozljeda, premda je moj dečko znao govoriti kako njegova gornja usnica šarmantno strši, od vjerojatno povrede zadobivene u okršaju s drugim mužjakom. Taj se detalj sada na Rexu više ne da primijetiti, tako da zacijelo nije bila riječ o tome, no ipak da spomenem.
Mnogo godina ranije, još dok sam imala ženkicu, u vrijeme njezina tjeranja, znali smo, pri izlasku, zateći najmanje jednog psa koji je ispred zgrade vjerno čekao njen dolazak. Naša je šetnja, jasno, morala trajati kratko, jer su nas psi pratili u stopu, i premda je ona mužjake, čak i u to vrijeme, grubo se na njih obrecnuvši, od sebe tjerala čim bi joj se približili, ipak se nisam usudila s njome ostajati vani više no što je bilo potrebno. Jednom, dok sam još živjela s roditeljima u Čakovcu, poželjela sam je pariti sa susjedovim psom, slatkim crnim šnaucerom, tek malo nižim od nje, kojeg je Hooper jako voljela. Tom smo ih prilikom, pustili same u dvorištu, no, na našu se žalost ništa nije dogodilo. Čak smo pokušali asistirati, no bezuspješno, mada je maleni Gimbo bio jedan od rijetkih kojima je dopustila da joj se primaknu, zapravo prvi od samo dvojice mužjaka koji su joj se, za njezina životnog vijeka, uspjeli dopasti. Onaj drugi, zagrebački pas imenom Đuro, bio je, u vrijeme kad ga je upoznala, već gospodin u godinama, kojeg ona nimalo nije zanimala, tako da je Hooper, na moju veliku žalost ostala bez potomaka.
Naravno, Rex i da sretne svoju draganu (a njemu su, kao i većini mužjaka, naročito u to vrijeme, sve podjednako drage), ne bi joj mogao, odnosno smio prići odviše blizu, jer vlasnici, ako i žele pariti svoju kujicu, to čine u dogovoru s onim čijeg su psa unaprijed odabrali, a to je u pravilu mužjak iste pasmine, ukoliko je njihov čistokrvan, ili pak, ako nije, onda s nekim, za nju pogodnim mješancem, i to samo u slučaju kada se odluče na parenje, međutim koliko mogu primijetiti u razgovoru s vlasnicima pasa, ukoliko nije riječ o uzgoju i trgovini, to se događa rijetko, štoviše ljudi sve više pribjegavaju kastraciji odnosno sterilizaciji svojih lajavih kućnim mezimaca.
Rexspeareov problem je što taj 'problem' nema, i drago mi je zbog toga; nek' on samo, s vremena na vrijeme, stenje i sanjari. Zapravo se i ne sjećam kada je zadnji put bio u toj situaciji.




Post je objavljen 26.03.2017. u 12:55 sati.