Pregled posta

Adresa bloga: http://blog.dnevnik.hr/ellika

Marketing

SVAKOGA DANA U SVAKOM POGLEDU....

Kaže naš ministar, da jedan svećenik često vrijedi više od dvadeset liječnika. Onako na prvu, sasula bih i ja drvlje i kamenje na njegovu izjavu, ali, kao što ministar iza svoje izjave stoji vlastitim iskustvom, tako i ja, iz vlastitog iskustva znam da nije pametno uvijek ići na prvu. Druga, treća, a po potrebi i četvrta, znaju biti daleko pametnije opcije.
Često čujem kako je biti svećenik jedno od najlakših zanimanja; u principu ništa ne radiš, a lova ti sama kapa, naročito u zadnje vrijeme, jer kažu da se nikad nije više umiralo, a bome, otići na onaj svijet bez adekvatnih putokaza, nikako nije preporučljivo.
Međutim, kad se zagrebe malo dublje, otvara se čitav spektar različitih izazova koje svećeničko zanimanje nosi, jer biti svećenik danas ne znači samo moliti, kao što to mnogi površno misle, biti svećenik je daleko kompleksnije i zahtjevnije zanimanje, mogu slobodno reći, daleko složenije nego biti liječnik. Eto, svećenik, kao svaki pravi pastir, mora biti sa svojim stadom i u sreći i u tuzi, mora im iscjeljivati dušu, a po potrebi i tijelo, mora znati sve o braku i bračnim odnosima, a živjeti u celibatu, mora biti ekonomist, mora biti egzorcist, poželjno je da zna i anatomiju ženskog spolnog sustava, jer eto nedavno je crkva organizirala kongres o ginekologiji pa nema smisla biti neupućen; a bome mora znati i istjerati neposlušnu dušu iz tijela kad za to dođe vrijeme, a najvažnije od svega je da mora biti dobar psiholog, jer ima li išta važnije nego poznavati psihu vlastitog stada? Baš nedavni slučaj u mom kraju natjerao me da duboko razmislim o svemu.
Razboljela se Mara, ni stara ni mlada; rekli bi oni od sedamdeset, žena u najboljim godinama; i umre Mara sve u mjesec dana od postavljanja dijagnoze. Kažu oni upućeniji, da se nikako nije pomirila sa odlaskom na onaj svijet. Na sam dan sahrane, svećenik molio i molio nad njenim tijelom, molio sat vremena. Ljudi već postali nervozni, a vidljivo se unervozio i svećenik, sve dok mu valjda nije pukao film i onako, iz prve, izdere se na onaj lijes ispred sebe:
- Pa dobro, Maro, ovo stvarno više nema smisla! Znaš da je vrijeme da pođeš.
Ljudi se pogledali međusobno, pa se počeli krstiti i lijevom i desnom.
I smilovala se Mara, i svećeniku i ljudima koji su je došli ispratiti, izašla iz izmučenog tijela i otišla u nebeska prostranstva. A svećenik, vidno potresen, izjavi pred svima kako već jako dugo nije imao ovako težak slučaj odvajanja duše od tijela.
E pa sad nek mi netko kaže da za ovaj posao ne treba imati muda.
Ne moram ni spominjati da svi oni koji su ga gledali sa poštovanjem, sad ga gledaju sa strahopoštovanjem.
Isto tako, primijetila sam osude onog mladog svećenika uhvaćenog in flagranti u jednoj bolnici; pa Bože moj, ljudi moji, kako da jedan svećenik zna išta o bračnim dužnostima žene, o funkciji ženskih spolnih organa i sl., ako uporno ne radi na sebi? To je zapravo bit cjeloživotnog učenja, stalnog nadograđivanja znanja. To je kao da spremaš ispit iz osteologije a kost nikada nisi imao u ruci. Teorija bez prakse? Čisti promašaj. Ne dao Bog pa da ga jednom pošalju na neki od narednih ginekoloških kongresa pod patronatom crkve! Kakvu bi sramotu jadnik doživio pred najezdom svih tih, njemu nepoznatih pojmova; slajdovi se izmjenjuju, folikul prepušta mjesto corpus luteumu, tamo neka zigota putuje do endometrija, a tek pubis, pa cervix, a vaginu da i ne spominjemo...ajmeeeee....Pa sad ti budi svećenik tamo nekih staromodnih shvaćanja...ili budi staromodni vjernik i reci da je svećeniku lako. Ovo su vremena velikih iskušenja.
Zato ja našem ministru skidam kapu do poda. Čovjek je to koji gleda daleko naprijed, vizionar kakvog bi svako ministarstvo poželjelo. Zna on da je daleko isplativije graditi crkve nego bolnice, educirati svećenike nego liječnike, jer kako je krenulo, sasvim je izvjesno da nam u budućnosti još samo Bog može biti na pomoći.





Post je objavljen 24.03.2017. u 20:29 sati.