I sad se osjećam ko u tuđoj kući.
Mislim od boli, neću se izvući.
Sve ove mirise povezujem sa ljetom.
Jos uvijek nazivam ovu ljubav svetom.
Beskrajni razgovori jos su među nama.
Sa sjećanjima mogu živjet godinama.
I kao da ih diram, osjećam i branim,
Samo se sjećanjima opijam i hranim.
Ja sam dao riječ i toga se držim,
Svakim se udisajem borim da izdržim.
I trajat će to sve dok ovo tijelo živi.
Jer se tebi nada, zaklinje i divi.
Što mi je ostalo pa sam kao dijete?!
Ja sam kao glazba iz osamdesete,
Vječni romantik, zaljubljen sam pao.
I nikad mi krivo nije sto sam riječ ti dao.
Post je objavljen 21.03.2017. u 09:11 sati.