Pregled posta

Adresa bloga: http://blog.dnevnik.hr/ljubavjejednostavnoljubav

Marketing

Usprkos svemu-ljubav


Jedna je Zemlja. Jedno je Nebo. Jedan je Stvoritelj Neba i Zemlje. Jedan je čovjek i jedan život.Jedna je Vjera, puno je vjeroispovjesti. U vjeroispovjesti su različitosti, u Vjeri nema razlike.Vjera u život, u ljubav, u bolje sutra...vjera u čovjeka.
Ljubav nije grijeh. Ljubav ne poznaje granice , vjere ni uvjerjrenja. Ljubav nema predznak, ljubav samo vjeruje u ljubav.
****
Hodao je praznom ulicom. Noć je koračala zajedno sa njime. Na trenutak je zastao. I ove godine japanska trešnja je propupala. Još nije procvjetala. Svejedno je mirisala...ili mu se samo tako činilo.
Nekad je ovdje stanovala jedna žena. Bila je pupoljak, bila je cvijet, bila je njegovo proljeće. Bila je sve ono što je sanjao. To proljeće živjeli su svoj san.
Onda su njihovu ljubav zabranili. Zbog vjere. Ona je plakala, on je nijemo u čudu gledao.

Dok je nakon petnaest godina stajao ispod propupale japanske trešnje pitao se (kao i sve te godine), zašto se nije borio? Zašto svoju ljubav nije branio? Zašto se okrenuo i otišao?
Istina, bio je povrijeđen i razočaran. Njemu ništa nije značilo jer nisu bili iste vjere. Voljeli su se. To je jedino bilo važno. Možda je bio premlad, možda nije znao kako se boriti protiv uvjerenja?

-Koga trebate, pitala je djevojka otvarajući dvorišna vrata?
- Nekad je ovdje stanovala jedna žena. Poluglasno je izgovorio njeno ime.
-Mama radi. Što da joj kažem? Tko ju je tražio?
-Jedan stari prijatelj, reci joj.
Djevojci je poželio laku noć brzo krenuvši natrag. Osjetio je kako ga u prsima stišće. Ona se znači brzo udala, razmišljao je , ako je suditi po godinama.
On je otišao daleko. Dugo godina nije dolazio. Nikad se nije oženio. Još uvijek ju je volio. I nadao se.

Da je samo malo bolje djevojku pogledao ,ovako nebi razmišljao.
****
Istina je da život piše priče a mi ih samo živimo. Iz svega što nam se dogodi nešto naučimo. Sve ima svoje razloge, sve se događa onda kada treba a ne kada mi to želimo.
Tako su se i dvoje ljudi iz moje priče sreli u gradu. Ništa se slučajno ne događa. Sve je tako kako mora biti. Tako je ona saznala da je“ stari prijatelj“ bio on, a on je saznao da je djevojka od nepunih petnaest godina njegova kćer.

Iz njihove priče naučili smo svi mi , a i oni, da ne postoje miješani brakovi. Postoje brakovi dvoje ljudi odraslih u različitim sredinama, odgajanih u različitim religijama ili vjeroispovjestima.
Samo prava ljubav je velika i strpljiva i uvijek nađe put ka zajedništvu i sreći. Unatoč i usprkos svima i svemu.

Lijepo je bilo biti sudionik njihove sreće.



Post je objavljen 19.03.2017. u 23:45 sati.