Pregled posta

Adresa bloga: http://blog.dnevnik.hr/fridinizapisi

Marketing

Još kad bih znala pisati knjige

21,30 - još sam u uredu... u hodnicima su pogasili svjetla, zaboravili su na mene.

Poželjeh je čuti. Mobitel.... javila se nakon drugog zvona.

- Jesi li je uspavala?, upitah misleći na njenu kćer,

- A,,,krc...ššššš...drag..., i još neki nedfinirani zvukovi...a onda njen glas - Jel' me sad čuješ?

- Mobitel ti je užasan. Znam da si možeš priuštiti novi, ovo je već drugi put da ne možemo normalno razgovarati.

- Ne radi se o mobitelu draga, sa svakim bi bilo isto, prisluškuju me - odgovori ona kao da mi priča o vremenskoj prognozi.

-???

- Ma uvijek je tako kada radim za tog tipa. Preko mene pokušavaju doći do njega. Kako si ti?

- Dobro sam, Odrastam.

- Da, dobro je to. I ja sam u tvojim godinama imala fazu odrastanja.

Nasmijah se. Ona je jedva tri godine starija od mene.

Već dugo želim pisati o njoj, ali priča još leži u mojoj glavi. Sve njene transformacije.

Gledala sam je kako se u jednom danu od tople i brižne prijateljice s kojom prepričavam najnovije turbulencije naših života pretvara u ženu- zmaja koja se hladno smiješi čovjeku kojeg će za nepunih pola sata progutati za ručak uz diskretno podrigivanje, a zatim postaje samouvjerena šefica koja ležerno daje zadatke svojim zaposlenicima, da bi pred večer postala djevojčica koja se valja po podu sa svojom kćeri. Trpi ženu koja jedva da zamahne krpom po njenom zagrebačkom stanu, iako je predobro plaća za taj posao, samo zato jer je mala voli. Odmahuje rukom jasno razlikujući važno od nevažnog.

Bilo bi lijepo da kad odrastem postanem poput nje.

A o njoj bi trebalo napisati knjigu.

Post je objavljen 15.03.2017. u 22:07 sati.