Pregled posta

Adresa bloga: https://blog.dnevnik.hr/dagaz

Marketing

Tko su oni?

Bio je miran, dobar, povučen, nije bilo nikakvih problema, uvijek je pristojno pozdravljao… A sad ova tragedija… Iz čistog mira, nečuveno, kažu susjedi… Bilo kimanjem glavom, bilo mahanjem repa, ali uvijek isto. Izvještava li se o ljudima ili psima, medijske reportaže su me oduvijek oduševljavale. Zanemarivanje unutarnjeg svijeta drugog pojedinca, o kome god da se radilo, je najlakše, pogotovo kad postoji toliko njih koji nam otvoreno pokazuju da imaju dubokih problema i time reme naš osobni (ne)mir.
Izjednačavati termin opasnog psa s pasminom je jednako označavanju određene etničke skupine opasnom. Joj, pa to već radimo tijekom brojnih stoljeća.... Nekada su to bili njemački ovčari i doge, Židovi i žene vještice. Danas su to pitevi, stafordi, muslimani i homoseksualci… I dalje i ovi ranije navedeni. Opasan pas može biti svaki pas, a svaka pasmina ima svoje karakteristike koje su samo to. Različite karakteristike.



Ice (APBT) i Frula (AMSTAFF), prava braća :D


Pitevi i njima slični su veličanstveni psi. Oni su brzi, okretni, snažni i učinkoviti. Oni su pametni, šarmantni, smiješni, blesavi, nježni, mazni, odlični emocionalni čitači. Oni su zaštitnici i čuvari, oni su dobri divovi. Tvrdoglavi su i znatiželjni. Ali da vam najiskrenije kažem, oni apsolutno nisu svjesni svoje snage i veličine. To su psi koji sposobni točno procijeniti kako se osjećate i pomoći vam na najbolji mogući način da se još bolje osjećate. Oni s vama dijele i proživljavaju tugu, nervozu, sreću, ljubav, sve. Oni plešu, vježbaju, kuhaju, pričaju s vama. Oni su kao četverogodišnja djeca zauvijek. Oni su požrtvovni i puni razumijevanja, oni su toliko veličanstveni da nije ni čudo što nisu psi za široke mase. Da bi se mogao nositi s njihovom energijom, moraš raditi na svojoj. Zato su ovi psi i izvrsni duhovni učitelji. Borbe, one su samo dokaz što je to stvorenje voljno učiniti da zadovolji svog čovjeka…A s obzirom na to da postoje borbe pijetlova, u kome je onda problem? U tome što su oni pasmine koje jesu ili u ljudima koji su baš tu pasminu izabrali da se bori jer po ljudskom običaju preusmjeravaju nečije kvalitete i snagu u nešto što njima donosi korist bez obzira na posljedice? Dakle, nisu oni stvoreni za borbe, borbe su ljudi stvorili za njih.



Frula i Ice kopaju tunel, izgleda da je Kina napokon blizu :D


Kao vlasnik, treba znati s njima. Prvenstveno imati duh i ljubav baš prema toj pasmini, sa svim njezinim obilježjima. S njima treba raditi. Ali, s kim ne treba? Svakog psa, svako dijete treba odgojiti. Posvetiti mu vrijeme, ljubav i pažnju. Biti dosljedan u svim danima u kojima guraju granice. Tih dana ima. Neke od tih dana, ti kao odgajatelj, ćeš pogriješiti. Nećeš biti dobro sam sa sobom i pogriješit ćeš i prema onima koje odgajaš. Sve ostale dane, trudit ćeš se najviše što možeš. Pokušavajući biti što bolji svakog dana.



Daj 5!


Isto tako, mi ljudi kao da ne shvaćamo da se i psi nekada znaju posvađati, jednako kao i ljudi. I da je to normalno. Oni si ne mogu j sve po spisku, pa se moraju dogovoriti kroz svoj jezik – govor tijela i laveža.
S obzirom na dosadašnje iskustvo, nikada se ništa ne događa iz čistog mira. I nitko na ovome svijetu ne ubija i ne napada iz čistog mira. To što neki pokazuju puno suptilnije znakove, znači samo da mi nismo svjesni što se događa s drugima jer smo fokusirani na sebe i snažne podražaje koje moramo primijetiti.



Perla jasno daje doznanja Iceu da je vrijeme da se povuče


Osobno, cijeli život se nalazim u društvu piteva i tri puta me ugrizao pekinezer, pit niti jednom. S tim da su jedno vrijeme pit i pekinezer živjeli zajedno. Svaki pas, kao i svaki čovjek ima i dio agresije u sebi. I naravno da je drugačije kad vas ugrize jednom pit nego tri puta pekinezer. Ali zato se držalo po 20 pekinezera na dvoru cara, pa da vidimo što je luđe jedan pit ili 20 pekinezera.
Nijedan roditelj niti vlasnik psa ne može garantirati da mu dijete ili pas neće postati manijak i poubijati pol ljudi oko sebe. Trudimo se, dajemo sve od sebe da ih odgojimo kako treba. A nama s ovakvim pasminama treba pomoć cijelog društva. Recite mi kako da odgojimo i socijaliziramo pse kad pri prolasku ulicom dižete djecu i pse sebi na glavu, a najradije biste i sami sebi u naručje skočili? Kako da mi objasnimo psu zašto ga netko draga kada mu priđe, a sljedećih 50 ljudi ne smije ponjušiti? Kako da socijaliziramo psa kada čim stignemo na livadu počne opća seoba naroda?



Kira i njezina sestra labradorica Rea



Svi mi nosimo dio odgovornosti, samo se ljudi lako odriču odgovornosti i prebacuju je na sve druge van sebe. Opet se kao i u svemu vraćamo na ono jedino važno. Neka svatko u svom krugu radi najbolje što može. Tko ima psa, neka ga odgaja najbolje što može. Tko se sreće sa psima, neka se prije toga educira, ako zna da mu susret sa psima ili određenim pasminama stvara probleme. A nekada, bez obzira na to što i kako napravimo, dogode se tragedije. Nekome na glavu padne cigla, nekoga pojede morski pas, nekoga ugrize pas, netko padne odnekuda, scenariji su brojni. Tragedije kao prostor za učenje i prihvaćanje da nekad, život ipak ne možemo potpuno kontrolirati, a i ne moramo. Kakva god tragedija bila, uvijek na kraju donese veliku sreću, ako smo voljni na nju gledati kao blagoslov i prostor za učenje. A ono što odbacujete iz straha, upoznajte. Često se najveće ljubavi kriju s druge strane straha. A kad imate pita, naučite što znači čista bezuvjetna ljubav!



Ice čuva bebice u Perlinom trbuhu! :D





Post je objavljen 15.03.2017. u 21:01 sati.