Pregled posta

Lanzarote

Ako poželite odmoriti od varšavske zime, treba se uputiti južno. Još
južnije. Mnoge tople destinacije su u ratnom, pred ili poratnom stanju,
ili jednostavno nesigurne, pa su Kanarski otoci postali još popularniji nego
nekad, u normalna vremena. Nastavio sam svoje upoznavanje ovog otočja
posjetom Lanzarote, najsjevernijem i najistočnijem. Otok mjeri 60x20km,
dakle dužine je otoka Paga. I mnogo goliji od Paga, što je stvarno teško-ali
mogu vam reči da bi paška ovca ovdje u čudu gledala di je trava. Tlo je
vulkanski porozni kamen, koji u usitnjenom obliku izgleda kao spaljeni
materijal za posipanje atletske staze. A goli je zbog toga što su na njemu
zadnje vulkanske erupcije bile relativno nedavne, do 1824. Toliko je suho
jer na otoku nema izvora svježe vode, a kiša pada rijetko ili još rjeđe, pa
je sva voda dobivena desalinizacijom.

Vulkan Montana Rioja, 194 mnm, iznad Playa
Blanca, na samom jugu otoka:

Evo pogleda u krater:

Bez turizma, teško da bi na otoku bilo mnogo ljudi...ovako, već pogled s
ruba kratera vam ukazuje da baš i niste na Marsu:

a pogledate li malo bolje, vidjet ćete da je otok zapravo pokleknuo pred
nekom drugom najezdom, ne vulkanskom:

O turistički i urbanistički veleumovi Lijepe Njihove, pogledajte kako beton
i bazeni izjedaju rodnu grudu! Ma bila ona i spaljena zemlja, ljepša je od
ovog neukusa! Smirite pohlepne strasti i nađite mudrije načine zarade! Ovo
je uglavnom u vlasništvu ne lokalnih ljudi, nego Britanaca, Iraca, Nijemaca
i inih okupatora. Recite im "No Pasaran!" na svojoj zemlji, jer kad jednom
dođu, vi ste...otišli. Stranci u vlastitoj zemlji, ako vam ikada i postane
moguće opet doći natrag i ne naći išta od onog što vam je nešto značilo.

Krenete li prema gradiću, prvo sretnete kaktuse:

Približite li se moru, naiđete na tipičan primjer pohlepnog, slijepog
turističkog kerumskog duha:

Koreografija istog je u nesumnjivom skladu s otočnom kulturom i tradicijom:

I gastronomijom:

Mislim da bi i sam ŽK to manje odvratno smislio.

Što rekoh, prirodna vegetacija ovdje je dosta štura, ali ne oduzima joj to
ljepotu:

I erotski naboj:

U Puerto del Carmen na rivi su se potrudili zadržati i ponešto ljepših
elemenata iz krajolika:

iako se većina šetnice nad morem svodi na slikice koje bi migli snimiti i
pred 40 godina:

Plaže imaju dobre, ovdje sam ih snimio krajem veljače, za rijetkog oblačnog
dana (one sunčane sam bio na plaži i imao pametnija posla nego ih
naslikavati), ali i tako se dalo kupati.

Promenada i plaža u Arecife, glavnom gradu otoka:

Jedna od plaža Porto del Carmen, gradića južno od Arecife:

Zanimljivo je da ovdje očito još cijene rahmetli nam državu:

Ne djeluje mi da je ova trenutna na putu zaslužiti makar takvu slavu, s
guzonjama koji ju vode, i onima koji u njoj žive i uporno ih postavljaju
na vlast. Djeluje mi radije da će, ako ljudima pamet ne dođe iz guzice u
glavu, na ropotarnicu povijesti, kao i ona prethodna, adolfova marionetica.

Kao što oni koji su me čitali prošle godine u izvještaju s Tenerife znaju, nema
Kanara bez barraquita. Evo par primjera sa Lanzarote:

Ovo pivo uz njega je pišalina klase Žuja, probajte naći nekaj boljeg. Uz
idući sam našel kulturnije pivo:

Uz ovog šminkera pivo mi skoro nije ni trebalo:

Da završim u revijalnom tonu... lokalnu hranu na Lanzarote nismo probali,
previše je tamo bilo "British owned" ili "Irish owned" barova gdje je više
na cijeni kobasa i jajce s grahom nego riba i slično. Vrhunac nekulture smo
doživjeli u jednom baru gdje me vlasnica na "do you have barraquito?" pitala,
mrtva hladna, "barraquito? What is that?". Krenuo sam joj objašnjavat, ali
teleći pogled koji mi je uputila me nagnao da samo odmahnem rukom "ah,
nothing..." i izađem na ulicu i potražim neko kulturnije mjesto. Žena je
očito bila s nekog drugog Otoka i nije joj na pamet palo zainteresirat se
lokalnim običajima.

Zavirili smo zato do meksikanskog restorana gdje smo našli sasvim kulturan
burrito:

Zanimljiv strop jednog luksuznijeg hotela:

Neki kerumoid je očito bio fasciniran Sikstinskom kapelom pa je naručio
nešto moderniju verziju u Čavoglavima. Da ju gleda slušajući Tompsona.

Klijentela na Lanzarote su turisti od kojih vam se obično diže kosa na
glavi, takvi koji čak ni k nama ne dolaze-na sreću-dakle niža klasa
Britanaca i Iraca, istetoviranih, debelih pijanaca s još pijanijim i
debelijim ženama. Nešto kulturnijih Nijemaca sličnog volumena i bez tetovaža
se isto nađe u dovoljnim količinama da poželite biti negdje drugdje, ali ako
se uputite prema vulkanima, dalje od ceste kojom se da voziti autom, sigurni
ste od njih. Dakle, samo hrabro, dajte šansu ovom otoku i odmorite
promrznute kosti tokom zime. Tokom ljeta ne mislim da je to ugodno mjesto,
kad si zamislim mnogo više ljudi i nešto više temperature. Tada je bolje na
našem Jadranu.

Post je objavljen 05.03.2017. u 00:27 sati.