mirišu lipe koje podsećaju na drveća punih krošnji mirišljavih kokica. stara radnja tkanina je od zimus zatvorena. izlog je prazan, crn, poderan. kafići pod cvetovima lipe daju posebnu čar i lepotu letnjim noćima. trenutak deluje prolazan a suncobrani u sladoledu sjajniji no ikad.
letnja noć na dve strane reke. leva prepuna ljudi, na desnoj mnogo manje ljudi; skoro prazno. čuje se žabor ljudi i kikot, potpetice. roya pomera ruke u ritmu muzike držeći u jednoj čašu od musavog stakla za sok - kao od izdrobljenog debelog stakla koji muti okolinu. ispijajući lagano gutljaj uvidela je svet u izmagljenom trenutku, u onom trenutku kad poznate stvari postaju manje prepoznatiljive. u tom trenutku učini se raulfu kao da je neko upotrebio fotošop program i kao da mišem pomera po vidiku ispred njega i da je roya od obične devojke postala neka vrste čarobnice koja svojim pokretima budi uspavanu mitologiju. tanki lančić na vratu, s priveskom boje džigerice, nešto krhko poput suze leluja oko razgranatog grudnog koša. dugi prsti. usta. i, roya jasna kao dan uronjena u nejasni okoliš.
Post je objavljen 03.03.2017. u 21:33 sati.