Pregled posta

Adresa bloga: http://blog.dnevnik.hr/ljubavjejednostavnoljubav

Marketing

Odluke



Nekada davno( ili ne tako davno) neznanje, siromaštvo, strah od osude sredine u kojoj se živjelo ili društva u cjelini, ljude je dovelo do toga da donesu odluke za koje su smatrali da moraju. Nisu bili sretni zbog toga. Odlučili bi oni drugačije da su mogli? Postupili bi oni drugačije da su znali.

Današnji naslov podsjetio me na jednu tužnu priču.
****
Početkom pedesetih godina , onih poslijeratnih godina neimaštine i siromaštva, dvoje mladih ljudi se vjenčalo, kućicu napravilo, u jednoj sobi živjelo. Ubrzo su dobili sina. Bili su mladi, voljeli se i bili sretni.

Mlada ženica se razboljela. Peti dan njezine bolesti odlučili su je doktoru odvesti. Do doktora nije stigla. Na putu je preminula.
Iz kuće se čuo plač djeteta . Plač bi prestajao kada je žena iz sela( koja je imala malu bebu) dolazila i dojila ga. Otac je za to vrijeme dvorištem izgubljeno lutao i plakao.

Što se dogodilo?

Tri mjeseca poslije rođenja sina , žena je ostala trudna. Teško su živjeli, teško su preživljavali, uz pomoć roditelja i susjeda i ovo dijete najosnovnijim snabdijevali.
U to vrijeme u maloj sredini bile su žene koje su „dosta toga znale“. Bile su babice i patronažne. Njihovo mišljenje se uvažavalo jer za drugo, bolje ili drugačije nisu čuli niti znali. Obratili su se toj ženi.
Ona ih je savjetovala onako kako je mislila i znala. Da nitko ne zna, da nitko ne čuje, ona će napraviti sve što treba. Neka razmisle i odluče, neka dugo ne čekaju, savjetovala ih je.

I jesu. Nakon par dana teška srca donijeli su odluku. Zajedno su otišli, zajedno se u suzama vratili. Žena je napravila ono što je mislila da zna i treba.

Pet dana nakon toga žena je preminula. Od sepse.
****
I onda (vjerujem da bi tako bilo i danas), mišljenja su bila podijeljena. Jedni su suosjećali , drugi su osuđivali, treći su u tišini razumijevali.

Odrastanje je usvajanje svega onoga što čovjeka okružuje. I dobroga i lošega. I lijepoga i manje lijepoga. Nitko ne odraste a da ga ne okrzne ljepota i ljubav, nerazumijevanje i osuđivanje.Svaki čovjek donosi svoje odluke.
Svaki čovjek odgovara za svoje postupke.

Nekako je ljudskoj prirodi svojstveno da daje svoje mišljenje i kada ga ne pitaju, da kritizira i polemizira ne poznajući razloge nečije odluke. Neki će reći ...demokracija je. Je istina je. Svatko ima pravo na svoj stav i mišljenje samo onda kada se ne radi o osobnoj stvari ili odluci pojedinca.

Nema čovjeka koji se nečega ne boji. Nema čovjeka koji ružnu riječ nije rekao. Nema čovjeka koji nije pogriješio. Nema čovjeka koji u nešto ne vjeruje.

Vremena se mijenjaju .
Ljudi unatoč napretku ostaju ono što jesu. Samo ljudi.
Sa svim pitanjima i dilemama.... i onda i sada.



Post je objavljen 02.03.2017. u 23:07 sati.