Pregled posta

Adresa bloga: http://blog.dnevnik.hr/s-putnik

Marketing

1.

Dok sjedim u kupeu jurećeg vlaka, kroz prozor promatram netrajne prizore, časovite i razmazane, kao iskrice dojmova što neprestance padaju u ponor zaborava. Od njih na kraju ostaje neki opći dojam: kukuruzišta, šumarci, ptice i oblaci, nastambe i dvorišta... Za sve to vrijeme ja sam prisutan u sebi – to je konstanta. Život je nalik takvom jednom putovanju vlakom: scene promiču, a ja sam u njima uvijek isti. No, za razliku od putovanja vlakom, u životu mi se kačimo za događaje i puštamo ih da nas izvlače kroz prozor kupea i rastežu od nemila do nedraga jednog irealnog i nemogućeg položaja duše, shizofrenog položaja koji je istovremeno i konstanta prisutnosti u sebi i vanjska panorama vrtoglavog kaleidoskopa. Taj bizarni nadrealizam našeg života svima nam je poznat kao „ja“. Kad bi ga se moglo naslikati, bile bi to šarene zastave razastrte po svijetu iz prozora vlakova, međusobno upletene, uvaljane u kaljuže i razderane habanjem na vjetrometinama oprečnih strujanja. Umjesto „ja“, bilo bi dobro kad bi čovjek mogao naprosto biti u sebi, s vanjskim svijetom života koji ga se zapravo ne tiče, koji zbiljski nije njegov, koji nije nego beskrajna panorama slika kroz prozor vlaka.

Post je objavljen 02.03.2017. u 03:20 sati.