Pregled posta

Adresa bloga: http://blog.dnevnik.hr/mecabg

Marketing

Alkohol je i viski...


Volim popiti čašu vina, ali ne razbijam glavu kako je ono ušlo u tu čašu.
Osjetim odmah je li dobro ili ne.
Za to ne treba velika pamet, bolje reći nepce. Ima zaduženih za izbor koji znaju gdje raste mama i tata od vina, pa tko ga je bućkao, ko kako čuvao i još dosta tih tandrmolja.
Nikad nisam volila pijance, ali nisam ih ni osudjivala. Svatko ima razloga što pije, pa bolje to nego nešto drugo.
Pozvana sam na neki rodjendan, i onako kao slučajno, nabačeno mi je da se očekuje viski za dar.
Vidski nikad ne pijem. Ima miris konjskog znoja, a i ime.
Znam još neka zvučna imena, pa sam mislila da ću to lako kupiti. TI konji, crni pa bijeli, pa danilo i đoni. Sjetih se iz filmova kako zvecka onaj led u čaši, svi se smješkaju zadovoljno, ali nitko ne kaže kako se to kupuje. James Bond i zavodnički osmijeh, vrhunac mog znanja o viskiju, a da, i da je škotskog područja. To mi je posebno mnogo značilo.
Ja stala pred one police, kao tele.


Ljudi moji, koje su cijene tog čuda ... skoro sam pala u nesvijest.
Parola što je skupo to je dobro, nije me oduševljavala.
Prišao mi neki čovjek da pomogne.
Lako bih ja izabrala da jedna boca ne košta skoro kao cipele.
Kod mene u kući je ranije uvijek stajalo piće u baru. Kad netko dodje uzme si što mu se pije ... Nisam razmišljala kako ulaze te boce u bar. Uvijek su tamo stojale i čekale da izadju i naprave dobro raspoloženje.
Novčanik mi šapuće da s novcem koji sam ponijela mogu kupiti dobro vino, ali tu je i kartica, ljubim je u čip.
Bile neke boce s čašama, ali to sam odmah odbacila.
Pomislih na Sean Conneryja i uzeh Jack Daniel 's… neki.
Da li sam položila viski test ili ne, ne znam. Znaće se uskoro…
Nije lako biti pijanac ... kakvi lijepi cipeliši odoše u čašu s ledom.


Post je objavljen 27.02.2017. u 09:54 sati.