Pregled posta

Adresa bloga: https://blog.dnevnik.hr/vrlovrlinovisvijet

Marketing

Mobiusova Ravnina (roman) - poglavlje deveto (zadnje)

"Sve što je stvoreno, Bijaše u Onom što je stvoreno" - Sirianski Zakonik, knjiga četvrta


* * *



30 sekundi trebalo je proći prije nego li je Samath odredio boju Lahora i odaslao preko Sonara ultraljubicastu zraku koja je rascijepila Primarni Atom po pola. Cijela eskadrila prošla je kroz procijep atoma prije nego li je Omni Svemir odjeknuo u prasku implozije. Nitko nije ostao živ. Nitko nije ostao mrtav. Sve vremenske petlje bijahu urušene u nano sekundi. Nikoga više nije bilo briga za ništa jer život je prestao postojati. Smrt je prestala bivati stvarna. A Oko Samog Kreatora beživotno se ugasilo. Sve je postalo Ništa. Ništa je postalo Sve. U nano sekundi nasta novi Svemir. U nano sekundi nastahu novi oblici života. U nano sekundi prazno bijelo platno bijaše ispisano tisućama hijeroglifa, milijunima arhetipova i desecima tisuća sigila. Zmajeva frekvencija stopila se u Jedno. Reptilska frekvencija upijena je u škorpionsku frekvenciju i usisana je u crnu rupu. Tu je ostala pohranjena kao novi impuls za novo Oko Stvoritelja. Sirius A agenda ostvarena je od temelja do vrha. Transparentna rasa je legitimirana, na što se čekalo milijardama godina, konačno iskoračila manifestirano na jednom malom svijetu bogu iza nogu, u jednoj maloj elektromagnetskoj petlji, u jednom malom čvorištu Kaosa i Ultimativnog Reda. Ocean Infinitivnosti dobio je svoje žrtve, svoje utopljenike.

Želatinasta crnomagijska maslinasto zelena masa razlijevala se po Oceanu ispod Zvijezda dok je Ocean ne ispusti u Ponor. Tartar je dobio novu dimenziju, Giganti su slavili nove "bogove" a zatim se sve opet urušilo u nanosekundi i bilo povućeno u crnu rupu. Nexus je prestao postojati. Sve što bijaše dolje, postade gore. Sve što bijaše gore, odbačeno je u novi svemir. U nano sekundi vojska Crnih Siriana sklonila se u elektrone na samom rubu univerzuma. sakriveni u željeznoj prašini bespuća, tražiše način kako da povuku energiju crnih rupa i vrate Svemir Kaosa, Bezdan, zemlju Giganta, Transparentnu Rasu i Škorpionsko/Reptilske ostatke. Nitko, ali nitko nije mogao sumnjati gdje je počelo; pa tako nitko nije mogao sumnjati gdje je završilo. Oni koji su "vagali na sitno" sa Zemaljskom, pa kozmičkom, pa makro kozmičkom agendom, bili su poraženi. Svemogući je bio poražen. Demijurg je bio izbrisan poput prašine u jednome snopu blistave svjetlosti. Crna piramida je otvorena a iz zemaljske tamnice napokon se poput Feniksa uzdigao Kralj Svih Univerzuma.

"Henoče, Lavlja Grivo, Rogati Kralju, Zvijeri Pod Bogom", vikaše zvijezde dok su padale sa nebeskog svoda. "Govorili smo", vikaše Sunca dok se spajaše u Jedno i zasluženim praskom stvoriše novu tamu. Brade pune inja, Henok udari šakom po gvozdenom tronu i zasjedne na svoj sniježni prijesto, dok su sjajne pahulje snijega padale po masivnom tijelu, iz oblaka koji ne postoje, u tamu koja ne postoji, na tlo koje nikada nije ni postojalo i svjetleći svjetlošću koja je odavno prestala postojati. Kako je onda bilo moguće? Kako je tren sjedio u kolibi na Emitrondskom Aralu a isti tren bio u središtu Ničega, Nigdje, obasipan snijegom, na svom zasluženom Tronu? "Da li sam odrobijao?", vikao je kralj dok se vjerna Vodoriba micala ispod njegovih nogu i začepljivala uši od grmljavine univerzuma kojega je proizvodio glas Kralja. "Pičke Sirianske....jel sam odrobijao?", urlao je na pola u ljutnji, na pola u besmrtnom smijehu.

"Odrobijao si i postao si Bog", na tisuće glasova zaori melozvučno u njegovoj glavi. "Odrobijao si da spasiš svemir i stvoriš novi poredak. Odrobijao si da anti materiju vratiš materiji, materiju animateriji a eter da učiniš Jednim. Odrobijao si da Shekhinu uzdigneš iznad Kethera a Etire da rasporediš u dekadskim linijama. Linearnost da dobiješ kada Etire počnu tkat niti novoga univerzuma". "Koliko je koštala moja sloboda...i koga? Koliko je koštala moja manifestacija i utjelovljenje u trećemu denzitetu? KOliko je moje energije darovano neprijatelju?"

"Metatrone, onaj koji sjedi ispod trona svemogućeg Tetragrammatona koji se rasplinuo u novom algoritmu novoga univerzuma...pa zar nije bilo dovoljno što si preuzeo tron? Zar nisi bio i Samael, i Lucifer? I Gebbura i Chokmah? I Binnah i Malkuth? Zar se nisi popeo po Drvetu Života i sišao po Drvetu Smrti. Nisi li emanirao Sephirote i entropirao Kliffothe? Nisi li dao Ozirisu formulu Crne Smrti dok si postajao on i sjemenom postao Horus da bi došao do Amona, prošao kroz Sunce i izašao na drugu stranu kao Crni Avatar? Nisi li se tri puta vraćao na kočiji kao Hermes Trismegistos?
Nisi li na Kapiji Amente porazio velikog Atlu i zauvijek stavio pečat na Razmaženu Djecu Atlantide? Robovao si, kažeš? A imao si više slobode od svih materijalnih i polumaterijalnih bića zajedno! Robovao si, kažeš, a Jehovu si hvatao po Bezdanu, obezglavio lukavog Koronzona da bi sam Pakao postavio naopačke! Doveo si Led na Vatru, odvojio si Svjetlost od Vatre, Arhitektu Velikog Univerzuma, Iskro u Oku Svemogućeg!"

"Uništio si Lemuriju, pobacao Kristale Sunca, naveo Kristalnu Lubanju da ti se smije a na kraju je nosio na glavi kao Krunu", zvonki glasovi nastavljali su žuboriti u Henokovoj glavi. "Dao si ljudima magiju, razoružao si Pale Anđele i uputio Ultimatum Nebu. Vril Generator si sastavio zajedno sa znanstvenicima Hyperboreje. Kristalnu Lubanju dao si Vijeću Polarisa da nadgledava Vril Generator. Jesu li Kristali Sunca podivljali i počeli uništavati Atlantidu zbog tebe, zbog Atle, zbog emanirane ZRO energije u Glasniku ili zbog konflikata u polju sila između Kristalne Lubanje i Vril Generatora? Da nismo dovukli Sonar kroz vrijeme i prostor, od 4-te Dimenzije ne bi ostala ni brojka 4. Phi smo dali da neutraliziramo kozmički disbalans. Prolazili smo kroz atome sa fregatama i opet izlazili veći od makrosvemira. Nelokalnost smo gasili linearnim pojačivačima samo zato da zatvor na Zemlji što duže opstoji. Dao si ljudima magiju ognja i mača. Mi smo je uzeli i dali ljudima kap tehnologije Božanske Mašine."

Henok zagunđa i zarije glavu duboko u šake. Razmišljao je. Razmišljao je šutke potresajući vibracijama prazninu. Razmišljao je cijelu vječnost. Kad vječnost prođe, on će opet podići glavu. Vječnost prođe.

"Magiju sam oduzeo Palim Anđelima koji su je koristili kao tehnologiju Transparenata oplemenjenu božanskom iskrom. bez Formule Tetragrammatona nije ni približno bila opasna u rukama ljudi. Štaviše, dovela je umjetnost iz raznih zakutaka astrala na Zemlju. Mnogi Astralni Svjetovi, mnoga Astralna Kraljevstva bijahu opjevana ljudskim srcima i ljudskom intuicijom. Nisu mogli doći do tamo; ali ja sam im dao osjećaj. Stvorio sam glazbu nižih sfera, stvorio sam umjetnost vizije i pomogao ljudima da je materijaliziraju što više..."

"Uz čije to dopuštenje...o Henoče Veličanstveni???!!", izrugivali se glasovi u liričkom, gotovo posprdnom zanosu.
"Uz čije dopuštenje, Henoče, Kralju Astrala i astralnih dobara? Uz našu podršku? Da li si ikada obratio pozornost na svoje simultane aspekte u materiji? Koliko puta si se trudio upoznati Leona? Koliko puta Gavina? Koliko puta si pokroviteljski potapšao po ramenu i podupro radnike svjetlosti? Koliko puta si shvatio ulogu radnika tame? Jesi li potapšao svoju vampirsku simultanost koja je bila napajana sa scorpio izvora i učinjena besmrtnom u materiji od Transparenata? Jesi li ikada imao uvid o Dimenziji N32D dok je u greysovskoj odmazdi rastavljen životni put mladog ljubavnog para koji je vjerovao u slobodu van matrixa i u uzvišene ideale? Jesi li ikada obratio pozorost na tu dimenziju, o Veliki Henoče, osim što si se bavio svojom taštinom i vlastitim agendama unutar elektromagnetskog zatvora materije; iz kojega si u mnogim navratima izlazio na manja vrata i vraćao se kroz ona veća? Koliko si pukotina ostavio u Orionskom Pojasu? Koliko puta si Škorpio Biće potegao za žalac i ostao energetski potpun? Tko te štitio?"

"Zajebao sam Sustav, pa što onda?", zagrmi Henok tresnuvši desnom rukom po naslonu trona. U tom trenu, istovremeno vidje svoju materijalnu simultanost kako pogiba u prijeratnom Berlinu pod kopitama konja; vidje sebe kako hašišari sa prijateljem i sluša ispovijesti staroga beskučnika pored benzinske postaje i smije se crnom humoru višega entiteta koji nije imao pametnija posla nego se utjeloviti u materiji i beskućnićkim životom prolaziti kroz materiju. Onog vampira nikad nije volio i bilo mu je nejasno kako može sa nekim takvoga kova dijeliti Simultanu Esenciju Postojanja. Skrenuo je fokus kada je vampir još u obličju čovjeka bježao ciglenim putevima dok je Stari Rim gorio, a vojska legionara ležala mrtva, izvađenih grkljana porazbacana po šumi. Vidio je Gavina kako trepće pred Sonarom dok mu Sibius Anar bića - kako su ondje zvali Sirius A entitete - korigiraju vid i podešavaju očne živce na frekvenciju svjetlosti Sonara. Tad vidje sebe kao unuka koji sluša djedovu priču pored vatre i upija djedovu mudrost u dimenziji L2N. Vidio je Dafulara kako iskače iz kamiona i gleda u očaju kako polje ispred njega guta Praznina. U Sibir dimenziji stvari su tekle glatkije nego u N32D dimenziji, gdje je njegova simultanost morala žrtvovati ljubav da diverzijom sprijeći bilo kojeg od dvojice diktatora da Svetom Dijanetikom i Božanstvenom Scientologijom preuzmu vlast nad dimenzijom, pod budnim okom sivih vanzemaljaca. Ta mala stoka dječje pojavnosti nikad mu nije bila mila, čak ni u svojoj na oko destruktivnoj svrhovitosti unutar nebodera kozmičke birokracije.

Vidio je sebe kao nadglednika u Atlinom Hramu na desetkilometarno visokom gradu u Atlantidi. Bio je uspaničen ali istovremeno lucidan kada je dijete od tri godine, Sorath, stao pred Atlu dok je Atla u trenu eksplodirao ostavljajući srebrni trag žive iza sebe. Ono što je ostalo oko njegovih ostataka, mali Sorath mentalno je pokupio ZRO energijom 11-og stupnja i odaslao pokretom ruku u Vril generator. Henok sada prvi puta gleda Lavlje Vijeće, Ohalu Koncil, kako zabrinuto promatra iz Hrama Šume podno Celestijalnih Dveri i usmjerava energiju Kristalne Lubanje prema Vril Generatoru. Atlantida pada i dio odlazi u eter, 4-ti denzitet i ravninu Kaosa, gdje se spaja sa ostacima Lemurije iz primordijalnih vremena "dok Divovi hodaše Zemljom". Nikada nije volio ni te reptilske hibride visine preko 3 metra, kao što nije volio ni onu Ktulhu hobotnicu koja je njima upravljala iz Bezdana. Vidio je zadnji saziv Crnog Vijeća, ostataka Sinova Beliala sa Lemurije i Atlantide, kako u "tajno bratskom" sastanku odlučuju o izvlačenju posljednjih ostataka energije Zemlje u Svemir Kaosa. Bezdan je tada zaglavio, crne rupe odradile su svoje a "Crna Loža" završila na istom mjestu van vremena gdje i "bogovi" im transparentnog obličja; čekalo se samo da se "bogovi" legitimiraju i da ih se odcijepivši od sfere Škorpio Bića, neutralizira. Kada je Scorpio Konstelacija urušena, ostaci koji su se urušili sami u sebe pripali su crnoj tvari, koja nije bila mrtva. ali je njeno stanje moglo biti opisano kao stanje vječne hibernacije.

Naposljetku vidje Sirianske i Lavlje izaslanike kroz pojave Zavora, Zahra i Arvila. Sveučilišno zaleđe, spisateljski milje i militarističko obavještajna struktura odradile su svoje da zaštite vlastite pobočnike koji su na Zemlju došli samo sa jednom ulogom, da od Zemlje odcjepe novi Otok koji je trebao poslužiti kao fondacija u stvaranje novog univerzuma. Tako i bi. Promatrao je u mislima Sanu kako na rubu pješčane plaže po drugi puta napušta Leona, dok se sedmogodišnji deran imenom Sonic - Sorath igrao u pijesku glumeći superjunaka, na tren zastajući u igri da bi pogledao jasne zvijede iznad blijedo ljubičaste spiralne maglice. Leon tada podignu pogled od svojih bilješki i ugleda je opet kako stoji, nedostižna i neuhvatljiva, emanacija boginje Izide i mudrost same Sophie. Trojstvo je opet bilo na koji eon rastavljeno, dok se Sana pripremala na studij u knjižnicama Andromede - sastavnom dijelu Akaše, čiji je jedan malen bio bio pohranjen u Aleksandrijskoj Biblioteci, prije nego li je spališe "tajna" bratstva. Andromeda, pa misija na Plejade, pa skok kroz vrijeme i prostor na primordijalnu planetu X, gdje sa svojom simultanom energetskom dvojnicom K, princezom planete X, dočekuje Siriansku armadu predvođenu Ksanderom, Henokovom lijevom i Leonovom desnom simultanom emanacijom. Za razliku od Leona, Sana je trebala proći kroz Spiralni Nexus koji savija prostor i vrijeme. Siriani su svoj dio Xanderove energije odavno pohranili u "Mašini Sjećanja" i poštedili Leona bespotrebnog putovanja, za njega. Briga oko Sonic - Soratha bila je primarna stvar, uz kronološke bilješke simultanih sjećanja. Leon je istovremeno bio i zapisničar vremena prije Pada/Pomaka, ali i zapisničar van vremena. Henok skrenu pogled na hotelsku sobu u dimenziji KT i trenutno bi zabavljen Sirianskim pokoljem nad reptilskim bićima, na oko užasnute simultane emanacije njega samog, koji je iz kuta hotelske sobe zabezeknuto promatrao britke igre svjetlosti i sjene i užas samih reptila kada su shvatili tko vodi glavnu igru u Univerzumu.

"Heh", nasmije se dok se vodoriba opet pomicala pod njegove skute a svemir još jednom počeo podrhtavati, "jeste pičke, ali ste glavni kozmički igrači! Čekali ste da se Transparenti legitimiraju da ih još jednom porazite a slugane im reptile pometete pod tepih kao zadnju prašinu. Na tome vam, dragi moji svjetlosni prijatelji - skidam kapu"!!!



* * *

"Tata, vidi padalica", Sonic - Sorath pokazivao je prema gustom zvjezdanom nebu iznad Otoka, radosno bacajući pijesak u zrak.

"Uspinjalica, sine...ne padalica - uspinjalica", nasmije se i pomiluje sina po svjetloj kosi.

U pozadini, iza plamteće Vatre Vječnosti čije je pucketanje na kilometre obasjavalo Otok usred Oceana Vječnosti, Zavor, Zahr i Arvil istovremeno se potapšaju po ramenima, zadovoljni viđenim prizorom, a onda se vrate prema središtu Otoka, u bazu gdje su ih čekale porodice i ostaci osvještenog Čovječanstva!



KRAJ




Post je objavljen 25.02.2017. u 13:58 sati.