Pregled posta

Adresa bloga: http://blog.dnevnik.hr/stankagj

Marketing

Psihičko zlostavljanje

Poput nevinih životinja, blagi, dobroćudni odrasli ljudi i djeca stradavaju najčešće; za nasilnike oni su stvoreni od najpodesnije građe. Na takvim bićima oni uspješno mogu iskaliti svoj bijes, jer ovi se ne mogu i uglavnom ne znaju od njih braniti.


Mnogo sam razmišljala o tome što navodi ljude da verbalno, kao i neprimjerenim postupcima zlostavljaju svoje bližnje, dakle na način koji ponekad ostavlja teže posljedice od onog, također često prisutnog, fizičkog nasilja. Je li to nešto što se njima samima jednom događalo, odraslima kad su bili djeca, ili događa trenutno- djeci koja teroriziraju svoje vršnjake, moguće zbog okrutnosti kojoj su izloženi u obitelji, te isto prenose na manje jaku osobu u svojoj blizini. Možda pak je u njima iz nekog drugog, teško dokučivog razloga, nakupljen bijes, a zbog čega se osvećuju na drugima.
Čak sam se ponekad pitala nose li dobri ljudi koji su, rekla bih najizloženiji toj vrsti terora, i nesvjesni, svoju dobrotu, nad sobom, kao zastavu ili aureolu, po kojoj ih se prepoznaje i odabire kao žrtvu, jer gotovo je neobjašnjivo zbog čega su uvijek najčešće baš oni izloženi tom tipu maltretiranja. Kao da nešto u njih upire prstom i govori: da, tu, upravo tu, preosjetljivu, dragu osobu možete psihički mučiti koliko god želite. Baš ona je za to pogodan materijal.
Poput nevinih životinja, blagi, dobroćudni odrasli ljudi i djeca stradavaju najčešće; za nasilnike oni su stvoreni od najpodesnije građe. Nad tim nedužnim bićima oni uspješno mogu iskaliti svoj bijes, jer ovi se ne mogu i uglavnom ne znaju od njih braniti. I zbog toga držim kako bi djecu od malena ponajprije trebalo naučiti da se zauzmu za sebe, kad god je potrebno - suprotstave, poučiti ih kakvoj uspješnoj metodi obrane.
Da li nasilnici biraju svoju žrtvu sistemom pokušaja i pogreške, dakle nasumce, ili ju zaista unaprijed prepoznaju kao dobar potencijal, i tada napadaju? Možda je prisutno oboje. Moguće oni svoje buduće žrtve raspoznaju po načinu njihovih reakcija u ophođenju s drugima, koje se očituju kao određena vrsta sramežljivosti, pa ih već stoga deklariraju pogodnima za napadanje. Dopuštam da je i to moguće, a možda i najčešće zastupljeno, jer onima koji provode taj, danas takozvani bullying, tj. nasilnicima, u ovoj temi nikako ne bih dodijelila ulogu dobrih poznavatelja ljudske psihe, i to ne zato što oni to ne zaslužuju, ili to nisu (jer možda neki od njih i jesu), već stoga što se zlostavljači okomljuju na one kod kojih uoče slabost kroz konstelaciju nekoliko ključnih događaja vezanih uz određenu osobu, kao pri opažanju nečije slabovidnosti ili gluhoće.
Tiranin, dakle, nasrče tek kad uoči tuđu osjetljivost, i kada misli da mu neće biti uzvraćeno. No, onog trenutka kad se napadnuta osoba počne braniti na način da nasilniku uspješno kontrira, mučitelj nerijetko, zbunjen, odustaje. Možda se zlostavljač neće uvijek povući već prvi put, ali to će se svakako dogoditi ukoliko se onaj koga se maltretira, obeshrabren, ne prepusti mučenju. Pametno odabran protuudarac je, dakle, možebitno, jedini djelotvoran način da se u takvoj situaciji tiranina pokoleba i odvrati od njegova daljnjeg, despotskog nauma.






Post je objavljen 19.02.2017. u 13:12 sati.