Marketing
VAŠA SVJETLOSTI (5A, Mt 5, 13-16 Palma, 10.2. 2002.)
Vi ste sol, vi ste svjetlost. Često izgovarane riječi, rjeđe shvaćene. Iskreno, nestvarno zvuče. Ali ukoliko se usudimo u njih povjerovati pogledajmo što to znači. Kao što sol daje hrani ukus, tako i kršćani daju okus zajednici. Kao što sol čuva hranu od kvarenja, kršćani čuvaju zajednicu da se ne pokvari. Sol liječi, kršćani su lijek svima oko sebe. Ali na način da im se posve predaju, upravo kao što i sol nestaje u hrani koju soli. Nezamjetljivi kad su nazočni, a čija je nenazočnost primjetljiva. Upravo kao što ne me mislimo na sol kad je u hrani ima, već samo kad je nema. Sol smo, a da ne obljutavimo potrebno se svakog dana u molitvi dati "osoliti" od Krista koji je izvor naše slanosti.
Svjetlo smo, jer smo u krštenju "prosvijetljeni". Upaljeni smo na Bogu, koji je "svjetlošću ogrnut kao plaštem" (Ps 104). Zato je "njegova riječ nozi je našoj svjetiljka." (Ps 119) A "njegovom svjetlošću mi svjetlost vidimo." (Ps 4)
Svjetlosti je da sja, a ne da se pod posudu zebnje skriva. Paradoksalno, ali istinito: naš najveći strah nije da smo mrak, već da smo svjetlost. Strah da se doista slava Božja po nama može očitovati. Strah da smo doista djeca Božja. Strah nas je, jer sve to zvuči nevjerojatno. Istinska poniznost jest prihvatiti činjenicu da unatoč svemu mi to jesmo. Potrebni korak je usuditi se biti što jesmo. Ne izigravati lažnu poniznost. Stati na kraj svojoj oholosti koja bi sebi prigrabljivala slavu, kad ne bi bila zasljepljena da uoči činjenicu te slave – stoga nas i uvjerava da nje po nama niti ne može biti. Ne može se sakriti grad na gori. Ne može se sakriti Medvedgrad ni Motovun. Vjeruješ li u dostojanstvo na koje si pozvan, čast koja ti je iskazana? Bojiš se možda malenosti svjetiljke. A ipak, u vedroj noći plamen svijeće se vidi na pedeset kilometara. Bojiš se malenosti soli, a ona tolikoj hrani daje ukus. Malenosti gorušičina zrna, koje u toliko stablo izrasta. Neznatnosti kvasca, koji čitav kruh uskvasa.
"Probudi se ti što spavaš, i zasjat će ti Krist", uči nas Pavao. Biti budan znači svijetliti. Probuđen čovjek najprije upita: Gdje sam? Koliko je sati? Budan je onaj tko ima ispravne pojmove o vremenu i prostoru. Zna koji je trenutak njegova života, i gdje svojim srcem živi. Takav čovjek svijetli.
Svjetlo raspršuje mrak ne konfrontacijom, već prisutnošću. Zato što je u sebi dinamičan, rezolutan, nesebičan i bespoštedan proces. Nešto izgara, troši se – da bi svjetla bilo. Isus je Svjetlo svijeta, jer je "žarko ognjište ljubavi". Svjetlo je ljepota jer je ljepota sjaj istine. Ako gorimo ljubavlju, mi u sebi nosimo istinu, koja iz nas sja ljepotom. Postajemo veritatis splendor. Bog iz nas "viri". Naša vanjština jest svijećnjak s kog sja naša nutarnja svjetlost. Oči su sjajne, čelo vedro, riječi ljupke.
I još nešto. Svjetlost se sama po sebi ne vidi. Svemir je sav od svjetla, a ipak da nije svemirske prašine i planeta – sav bi bio u mraku. Svjetlost treba prepreke da bi se vidjela. Da nema zidova, namještaja, predmeta u prostoriji u kojoj smo – unatoč velikim svjetiljkama, bili bi u mraku. Prenesemo li to na duhovno područje dolazimo do zanimljivih spoznaja. Da bi smo sjali trebaju nam prepreke, slabosti, ako hoćete – i grijesi. Sve što se stavi pred svjetlo, omogućuje svjetlu da sja. To više sjamo što više onog što je svjetlu protivno, svjetlu izlažemo.
Vi ste svjetlo svijeta. Mi svi. Ne tek kanonici i prebendari. Svi smo mi jedni za druge "presvijetli", svi se imamo razloga pozdravljati sa "vaša svjetlosti."
--
SOL Mt 5, 13
Zamisli sol, još bolje uzmi jedan mrvičak i stavi preda se. Nešto tako malo, a tako neko tajanstvo moći se u njoj krije. Što o njoj čovjek može znati? Da je natrijev klorid, molekula složenih u kristale ... Ali pravo znanje o njoj se stječe kušanjem.
Da je slana saznajem tek kušajući je. Ono bitno o njoj pridržano je mom osobnom pristupu. Znam samo ono o čemu sam se osvjedočio. Znam samo ono u što vjerujem. Vjerom dodirujem, znanjem opisujem. Okusi ono o čem govoriš da to upoznaš. Ti ne znaš što je patnja ako te nije dodirnula, ni što je ljubav ako je nisi iskusio, pogotovu što je smrt ili vječnost. Što više o tom znaš to više si svjestan nepreciznosti svog govora o tom. Istinsko znanje je nepriopćivo, osim da sebe preobrazimo u ono što znamo, te ga tako drugima učinimo pristupačnim.
Sol se ne primjećuje kad je ima, osjeti se samo njen nedostatak kad je nema. Biti u svijetu da te ne primjećuju, ali biti na takav način da primjećuju ako nisu u svijetu. Budi kao sol nenametljiv, ali nužno potreban.
Sol čuva od kvarenja.
Sol liječi bolesti.
Sol daje tek.
Sol nestaje u onom što soli. (Ako se ne odrečete sami sebe ... Nema veće ljubavi nego dati svoj život ... Ja trebam da se umanjujem, a on da raste ...)
Nije dobro da sve bude sol. (Netko je jelo, netko sol ... Ne bojte se stado malo ... )
Ako sol obljutavi, izdala je samu sebe, a time se i osuđuje. (Baca se vani i gazi ... )
Isus nas soli da ne obljutavimo. (Soljenje je bolno, uznemiruje bljutavost ... )
Post je objavljen 19.02.2017. u 11:18 sati.