Antonio G. se sad već prestao pitati da li on spada u alkoholičare ili one koji će to tek postati. I tako se to nije moglo izbjeći ako ti je unaprijed zacrtano. A njemu se taj njegov put tada još samo nekako nadzirao u jednom od popodnevnih košmara. Ono kad ti cura ode kući, (jer sastanak, frizer, možda brzinski šoping prije nego se dijete vrati i zatekne kuću praznu) i ostavi cijeli stan u kaosu, pa ti na brzinu samo pobacaš sve prljavo u korpu koja je već ionako bila zatrpana kojekakvom prljavom robom i sručiš se na krevet gdje si pre nekih sat dva, pokušavao biti sve samo ne ono što zapravo jesi: umoran čovjek kom je pun kufer brzinskog sexa, prepunih pepeljara, masnih omota od pizza. Ona je voljela Carbonare a on 4 godišnja doba. Nekako mu je ta pizza bila onako kao neki maltene predznak. Pitao se jel' on sad negdje između trećeg i četvrtog? Pobacao je sve kutije i pikavce u smeće, naprskao sobu jeftinim DM-ovim Denk mit raspršivačem, i prilegao na neraspremljeni krevet.
Probudio se negdje predvečer, suton je već počeo zaglušivati dnevne obrise i uskoro će, znao je, početi da se pojavljuju noćne sjene. Tjeskoba je nekako nestala, ni sam ne zna gdje. Valjda iza prvog sljedećeg suočavanja sa sopstvenim životom. Antonio G., nije sada htio misliti o tome. Topao tuš, jedna žestica na brzinu, crna košulja, brijanje. Pogledao je u svoje oči. Gledao ih je netremice. Odmahnuo je rukom, uzeo ključeve i mobitel, zaključao ulazna vrata i prešao sa terase na puteljak uz kuću. Ići će pješke, odlučio je. Birtija i nije tako daleko. Veselio se svojoj stolici uz šank. He, eto bar nešto što ga uvijek čeka. Kasnije će možda otići do galerije ako ga ne bude baš mrzilo. Volio je gledati umjetnine. Znao je o njima dosta. Volio je sretati tamo ljude. Stajali bi uz neku sliku nijemi i promatrali je. Češkali brade, pa prekriženih ruku nastavili uživati. Rastajali bi se, ne upoznavši se. Ništa, osim pokreta očiju i smjer kretanja ruku po bradi.
Ali sada prvo birtija. Ekipa je već bila tamo. Ne da mu se sada da ih opisuje. Ljudi slični njemu. Pozdravili su se i započeli razgovor. Vrijeme je proticalo a od tjeskobe više ni traga ni glasa. Samo omamljujuće dejstvo žestice i piva. Oko ponoći je dobio poruku na viberu. Brzo je zaklonio mobitel da drugi ne vide kada je shvatio da je u poruci fotografija. Rado bi o njoj napisao ma i cijeli roman, ali zapravo nije smio. To je moralo ostati tajna. Nije prekidao svoj boravak u birtiji. Otišao je do wc-a a vratio se za desetak minuta.
Tjeskoba je opet zavladala njegovim životom.
Antonio G., je znao da će se morati rastati sa Njom.
Post je objavljen 13.02.2017. u 20:32 sati.